Dodatni napori

2,7 milijardi kuna iznos je ukupno zaračunate bruto premije društava za osiguranje i reosiguranje iz prvog kvartala 2009. Od ukupno 17 društava za osiguranje koja su u prvom kvartalu obavljala poslove životnih osiguranja, pet ih je zabilježilo pad premije u odnosu na prvi kvartal 2008. Neživotna osiguranja, koja su prošlih godina rasla s upola manjom stopom od životnih, u prvom kvartalu ostvarila 1,6 posto višu premiju nego u istom prošlogodišnjem razdoblju.

Ipak, vrlo jako i natjecateljsko tržište dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja nije samo po sebi otporno na krizu. Iako, očito, nije ugroženo zdravstvenom reformom, stanje koje vlada na financijskom tržištu, pa tako i na osigurateljskom, zahtijeva veći napor osiguratelja. Tako u Suncu nade polažu u vlastitu mrežu poliklinika kojom se izdvajaju od drugih osiguratelja. S obzirom na trenutačno opće stanje na tržištu dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja, ostvarenje prošlogodišnjih rezultata bio bi više nego dobar uspjeh. I dalje smo optimistični kad je riječ o našem osigurateljskom zdravstvenom proizvodu. U prilog govori i to da su ljudi više nego svjesni važnosti prevencije kad je riječ o brizi za zdravlje. Naša glavna strategija razvoja i dalje počiva na jakom podatku: Sunce osiguranje jedini je osiguratelj u Hrvatskoj s mrežom vlastitih poliklinika – objašnjava Nikica-Mia Vukšić dodajući da su se u Suncu ove godine maksimalno orijentirali na iskorištenje starih i razvoj novih konkurentnih usluga te pojačanje vlastitog sustava poliklinika. Upravo se gradnja poliklinika čini jednom od važnijih točaka u razvoju dodatnog zdravstvenog osiguranja i logičnim korakom u prelasku sa suradnje s ugovornim ustanovama na vlastito pružanje usluge.

Tako se može primijetiti da i Croatia osiguranje vidi priliku koja se krije u tom segmentu. Nakon osnivanja prve takve poliklinike Croatia osiguranja 2006. nedavno su, naime, otvoreni i novi prostori poliklinike u Zagrebu. Nekoliko su puta iz Croatia osiguranja najavljeni i planovi za otvorenje još takvih ustanova. Ipak, važno je naglasiti da je Croatia u segmentu zdravstvenog osiguranja u specifičnoj poziciji jer nudi i dodatno zdravstveno osiguranje, u kojem konkurira drugim privatnim osigurateljima, kao i dopunsko, koje inače nudi Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO). Zadovoljni smo postignutim rezultatima jer smo u pet godina rada veoma rasli. Croatia zdravstveno osiguranje 2004. je godine od svog osnivača Croatia osiguranja d.d. preuzelo 17 tisuća osiguranika, tada privatnog zdravstvenog osiguranja. Danas broj osiguranika koji se koriste uslugama našeg dodatnog i dopunskog zdravstvenog osiguranja prelazi 81 tisuću – kažu u Croatia zdravstvenom osiguranju, koje je nedavno uvelo i novu uslugu prodaje polica putem interneta. Otvaranje vlastite poliklinike u planu ima i Uniqa osiguranje iako se ne zna točno kad jer u tvrtki nisu otkrili datum. Ove godine sigurno nećemo ulaziti u poliklinike, ali nismo odustali – rekla je nedavno Saša Krbačević, predsjednica Uprave Uniqa osiguranja. Tržište dodatnog zdravstvenog osiguranja tako će u budućnosti najviše odlikovati borba za pozicije uspostavom vlastitih poliklinika, u čemu je, sigurno, najuspješnije Sunce osiguranje, koje jedino ima vlastitu mrežu. Bit će zanimljivo vidjeti kako će izgledati slika dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja kad se financijska slika uravnoteži i kad svi s tog tržišta počnu više ulagati.

Nemaju vremena ni posvetiti se nekom od oblika edukacije, koja će im biti itekako potrebna prilikom prilagođavanja raznim normama EU. Sve to, naravno, vodi prema pokušajima da se iskamče neke sekundarne pogodnosti od vlasti, a o primarnim problemima kao što su izmjene i dopune zakonskih propisa u skladu s potrebama gospodarstva ne može se ni sanjati bez organiziranog pristupa potpomognutog primjerenim materijalnim i kadrovskim resursima. K svemu tomu nema organiziranog pristupa potpomognutog prijevoznika zbog najvećeg problema – nelikvidnosti. Domaći logističari i prijevoznici našli su se u nezavidnoj situaciji jer je njihova djelatnost prva na udaru poremećaja na tržištu. Kad se protekle godine u Hrvatskoj kriza tek sramežljivo spominjala, predstavnici tih dviju djelatnosti prvi su osjetili njezin udar jer se smanjio obujam robe koja se prevozi i carine.

Krina je najviše pogodila najrašireniju vrstu prijevoza u Hrvatskoj – cestovni. Zbog nje su pale i cijene prijevoza, uvedeni su novi nameti. Nadalje, moraju se kupiti novi kamioni s motorima euro 5 da bi se mogle dobiti CEMT-ove dozvole za prijevoz u inozemstvu. Na domaćem je tržištu glavni motiv prevesti robu što jeftinije, neovisno o tome tko je prevozi, domaći prijevoznik ili stranac. Jednostavno, većina je tvrtki inertna, ne razmišlja o tome da zaposli domaću tvrtku. Ne shvaćaju da je za posao bolje platiti i nekoliko kuna više, ali zaposliti domaću tvrtku. Tako će novac ostati u Hrvatskoj, od njega će se isplatiti plaće i još mnogo toga – objašnjava Nada Šimić iz udruge Hrvatskih izvoznika, i dodaje da je posao prijevoznika veoma riskantan, financijski iznimno zahtjevan i niskoprofitabilan, pogotovo u kriznom razdoblju.

Poremećaji globalnog, ali i lokalnog gospodarstva najprije se zrcale u padu robnog prijevoza. Tako na svjetskoj razini pad ekonomskih aktivnosti najprije osjete brodari, a na lokalnoj cestovni prijevoznici. Moglo bi se reći da je prijevozništvo krvotok ekonomije. Budući da upravo ta djelatnost prva osjeća krizu, prva osjeti i znakove oporavka. Domaće prijevoznike u sadašnjoj krizi muči kako preživjeti.

Po cijenama robnog prijevoza koje trenutačno vladaju na tržištu nova se vozila koja su prijevoznici bili primorani kupiti ne mogu se amortizirati u pet godina. Nakon tog razdoblja kamioni postaju preskupi za održavanje, pa treba kupiti nove – objašnjava Šimić. Zaključuje da treba pronaći način na koji zaštiti domaće tvrtke onako kako to rade stranci. Oni jednostavno pokušavaju što više raditi s tvrtkama iz matičnih zemalja. To bi bio dobar put i za domaće kompanije, uvjerena je Šimić.

Prijevoznike posebno muče poslovi vezani uz otpremništvo jer su dužni državi platiti namete u roku od osam dana, a njima klijenti katkad mjesecima kasne s plaćanjem. Možda bismo mogli sastaviti listu tvrtki koje ne plaćaju logističke usluge da bismo zaštitili jedni druge od takvih igrača na tržištu – predlaže Miljan Begović iz Tranzita. Slično kao Nada Šimić govori Mario Crnković, potpredsjednik Ceha prijevoznika Istarske županije. Prema njemu najveći je problem što se danas vozi po dampinškim cijenama, dakle ispod razine ekonomske isplativosti. Kad je riječ o neplaćanju, mnogi krizu upotrebljavaju kao izliku da ne plate za posao odrađen za njih.

Ne plaćaju ni velike tvrtke koje dobivaju potpore od države i isplaćuju dividende dioničarima – kaže Crnković. S jedne je strane neplaćanje, a s druge su gotovo dvostruko porasle kamate kredita i leasinga. Kamate za kredite porasle su sa šest na 12 do 14 posto, a leasinga s devet na 16 posto. Crnković rješenje vidi u udruživanju prijevoznika koji danas jedni druge guraju u propast jer voze po nerentabilnim cijenama. Stoga je njegova ideja da se uz HGK-ovu pomoć odrede najmanji troškovi ispod kojih je nerentabilno prevoziti teret. Drugim riječima, na hrvatskom tržištu treba odrediti najniže cijene robnog prijevoza.