Agencija je bila brza i fer pri donošenju spomenute odluke. Ona je bila logična i očekivana pa nismo imali što reći. Naravno da se moglo naći i neko drugo rješenje, ali tako je kako je. Nemamo se razloga žaliti. Inače se agencije takvim stvarima bave godinama, a ovo je bilo gotovo za manje od pola godine. Plinacro je pak posao koji je zgotovljen. Niti tu se nema što prigovoriti. Takve odluke dakako zbog svoje strateške važnosti za državu jesu političke, ali je tako svugdje u svijetu. Čak i u SAD-u. I to je bio fer zgotovljen posao temeljen na racionalnoj odluci.
Vratimo se na ono što Ina danas jest. Kako vidite budućnost kompanije u naredne tri, četiri godine? Generalno gledajući, apsolutno ćemo povećati učinkovitost cjelokupnog poslovanja kompanije. Nadam se da ćemo za tri godine za sobom ostaviti modernizaciju rafinerija i povećati profit. Budu li okolnosti povoljne sa završavanjem projekata u rafinerijama u Sisku i Rijeci stvarno ćemo profitirati i to dugoročno. Ovaj projekt mora biti završen do kraja 2011. Na kraju će stajati više od 1,3 milijardi dolara. Velika je to investicija, jedna od naših najvećih u cijeloj grupi.
U kuloarima se čak pričalo da ćete zatvoriti rafineriju u Sisku kada MOL preuzme upravljanje Inom. Ima li istine u tome? Kako bi naivni, da ne kažem blesavi bili da to napravimo nakon što smo uložili novac u opremu koja posljednjih 40 godina nije taknuta. Na primjer, u postrojenje za izdvajanje sumpora tzv. Claus postrojenje koje je omogućilo da se već sada znatno smanji emisija spojeva sumpora tako da je kvaliteta zraka poboljšana. Pa kako nam onda, nakon što smo to napravili i uložili novac, uopće može pasti na pamet da zatvorimo rafineriju u Sisku? Priznajem, ponekad mi postave to pitanje jednostavno izgubim živce.
