Sigurni u zreloj dobi

Primjerice, muškarac star 30 godina ugovorio je ‘Viziju’ na 30 godina s godišnjom uplatom od tisuću eura i omjerom ulaganja od 50 posto u zajamčeni dio te 50 posto u investicijski dio. Ugovoreni je zajamčeni iznos isplate u slučaju smrti 10 tisuća eura, a ugovorena su i dodatna osiguranja u slučaju smrti zbog nezgode, smrti zbog prometne nezgode i trajne invalidnosti. Dio uplate koji se ulaže u investicijske fondove uložen je s pretpostavljenim prosječnim prinosom od 7,43 posto. Kad se sve zbroji, ukupni očekivani iznos, dakle zajamčeni plus varijabilni, doseže 83 tisuće eura.

I u Graweu Hrvatska su, prateći događanja na tržištu osiguranja i prodaju motornih vozila, ponudili pogodnosti. Riječ je o povoljnijem kasko-osiguranju i popustima na pakete proizvoda iz ponude automobilskih osiguranja. Tako osiguranici stariji od 30 godina i pravne osobe sada plaćaju nižu premiju punog kasko-osiguranja. Novost je i Grawe bonus – pravo osiguranika da prva isplaćena naknada štete ili utvrđena obveza na isplatu naknade štete ne utječu na bonus. Uniqa osiguranje upravo ovih dana na krizu odgovara dvama novim proizvodima životnog osiguranja.

Prvi je poboljšani proizvod osiguranja života koji pokriva 20 bolesti, primjerice maligne i bolesti krvožilnog sustava. To je veoma zanimljivo osiguranje, kažu u Uniqi, jer u slučaju obolijevanja od nekih ugovorenih bolesti isplata osiguranja dolazi u vrijeme kad je to klijentu najpotrebni za plaćanje lijekova, dodatnu njegu ili novu organizaciju života.

Drugi je proizvod životno osiguranje s ulaganjem u ‘target’ fondove ili fondove s ciljanim trajanjem. To je vrsta ‘unit linked’ proizvoda vezana uz fondove Fidelity Internacionala s ciljnim trajanjem od 15 do 35 godina. Riječ je o dugoročnom ulaganju na temelju jednokratne ili obročne uplate. Na početku trajanja osiguranja udjeli osiguranika ulažu se u dionice visokih prinosa i vrijednosti, ali i većeg rizika.

• U kasnijoj fazi trajanja tog osiguranja ulaganja se postupno preusmjeravaju u stabilniju imovinu kao što su vrijednosnice s fiksnim prinosom i novčano tržište. Njih odlučuju manje oscilacije vrijednosti, a tako i veća sigurnost za zrelu životnu dob osiguranika. Investicijski stručnjaci misle da su mladi ljudi često neskloni ulaziti u rizičnija ulaganja. I obratno: starije ljudi sigurnost koju nosi životno iskustvo često odveću u rizičnije poslove nego što bi njihovoj dobi bilo primjereno – zaključuje Tatjana Račić-Žilbar, članica Uprave Uniqa osiguranja.

Rijeka je, naime, prometno vrlo problematična, što dobro znaju i oni kojima poslovanje ne ovisi o prohodnosti prometnica. Za prijevoznike je ona zato dvosjekli mač: s jedne strane luka gotovo jamči stalni robni promet, a s druge cestovna infrastruktura prilično otežava stvar.

• Problem je velik zato što infrastruktura Rijeke nikad nije predviđala toliki kapacitet za teret. Mi prijevoznici stoga u Rijeci imamo problema s pristupnim cestama, ali i sa stranim prijevoznicima, koji čine još veću gužvu. S obzirom na to da dosta tereta dolazi za područje Bosne, Srbije i Mađarske, oni pokušavaju iskoristiti svoje prijevoznike, koji nam i ometaju posao i stvaraju gužve – kaže Mandarić objašnjavajući da je dodatna ‘caka’ u tome što većina vozila koja dolazi na carinjenje u Rijeku mora proći riječkom zaobilaznicom, koja je problem zbog svoje slabe propusnosti.

• Namjeravamo se širiti ne samo u prijevozu i špediciji nego i u ostalim djelatnostima – objašnjava Mandarić i dodaje da je moguće konkurirati prijevoznicima iz regije, ako ne cijenom, kvalitetom, sposobnošću, brzinom i elastičnošću. Upravo je zato i lakše prevladati krizu.

• Posljedice ekonomske krize u manjkavosti tereta ili posla nismo osjetili, ali u naplati potraživanja jesmo. Ipak, ti problemi muče sve nas prijevoznike. Moramo uzeti u obzir da smo mi prvi na udaru nakon svake promjene cijena na tržištu, bilo da je riječ o cijenama nafta bilo novim normama – kaže Mandarić, koji osim tih općih prijevozničkih problema ima i neke specifične za područje na kojem radi.

Dugoročni ciljevi Špedtrans Worlda dijelom se temelje na razvoju Rijeke kao važne tranzitne luke i privlačenju tereta iz Kopra ili Trsta u nju, odakle bi ih onda tvrtka dalje distribuirala. Kako će se tvrtka razvijati, teško je reći. Međutim, jedno je sigurno: nastavi li Mandarić raditi kao do sada, za njega teško da će biti krize. Na neki način on upravo to smatra najvažnijim. Odgovarajući na pitanje o tome što bi ga učinilo zadovoljnim, kaže da je dosta skroman i da bi bio zadovoljan da budu i dalje takvi kakvi jesu i nastave raditi na isti način.

• Agencija je bila brza i fer pri donošenju spomenute odluke. Ona je bila logična i očekivana pa nismo imali što reći. Naravno da se moglo naći i neko drugo rješenje, ali tako je kako je. Nemamo se razloga žaliti. Inače se agencije takvim stvarima bave godinama, a ovo je bilo gotovo za manje od pola godine. Plinacro je pak posao koji je zgotovljen. Niti tu se nema što prigovoriti. Takve odluke dakako zbog svoje strateške važnosti za državu jesu političke, ali je tako svugdje u svijetu. Čak i u SAD-u. I to je bio fer zgotovljen posao temeljen na racionalnoj odluci.

• Vratimo se na ono što Ina danas jest. Kako vidite budućnost kompanije u naredne tri, četiri godine? – Generalno gledajući, apsolutno ćemo povećati učinkovitost cjelokupnog poslovanja kompanije. Nadam se da ćemo za tri godine za sobom ostaviti modernizaciju rafinerija i povećati profit. Budu li okolnosti povoljne sa završavanjem projekata u rafinerijama u Sisku i Rijeci stvarno ćemo profitirati i to dugoročno. Ovaj projekt mora biti završen do kraja 2011. Na kraju će stajati više od 1,3 milijardi dolara. Ve- lika je to investicija, jedna od naših najvećih u cijeloj grupi.

• U kuloarima se čak pričalo da ćete zatvoriti rafineriju u Sisku kada MOL preuzme upravljanje Inom. Ima li istine u tome? – Kako bi naivni, da ne kažem blesavi bili da to napravimo nakon što smo uložili novac u opremu koja posljednjih 40 godina nije taknuta. Na pri- mjer, u postrojenje za izdvajanje sumpora tzv. Claus postrojenje koje je omogućilo da se već sada znatno smanji emisija spojeva sumpora tako da je kvaliteta zraka poboljšana. Pa kako nam onda, nakon što smo to napravili i uložili novac, uopće može pasti na pamet da zatvorimo rafine- riju u Sisku? Priznajem, ponekad mi postave to pitanje jednostavno izgubim živce.

• Što je s pričama da bi ruska kompanija Surgutneftegas mogla kupiti MOL, dakle i Inu? Postoji li mogućnost da obje kompanije uskoro dobiju novog vlasnika? – Sumnjam u to. Surgutneftegas je s 21 posto finansijski investitor u MOL-u. Naša vlasnička struktura daje nam dovoljno sigurnosti u slučaju pokušaja neprijateljskog preuzimanja. Takav potez u ovom poslu nikad od sredine 19. stoljeća nije uspio. Posljednji primjeri su male obiteljske kompanije u Teksasu. Takav scenarij dakle nije moguć jer je ovo posao od nacionalnih i širih interesa. To zapravo i nije u interesu Rusa jer mi smo za njih tržište, a tržište se ne uni- štava.

• Pitanje za kraj. Je li Ina danas još hrvatska, mađarska ili jednostavno internacionalna kompanija? – Ina je hrvatska kompanija. Ina će uvijek ostati Ina. Namjera nam je ne mijenjati ime kompa- nije te dovesti minimalan broj stručnjaka iz Mađarske. Nakon nekog vremena i njih ćemo povući i ostaviti da kompanijom upravljaju samo Hrvati. To se dogodilo i u Slovačkoj gdje smo postigli puno vlasništvo, a danas u toj tvrtki go- tovo uopće više nema Mađara.