Sudska praksa: Iznuđivanje plaćanja sudskih pristojbi

Sudska pristojba može iznositi i do 5.000 kuna, a nakon kraja postupka najčešće nije moguće u cijelosti naknaditi iznuđeni novac. Uzaludan je i zahtjev za jedinstvenom primjenom zakona iznudi naplate sudskih pristojbi razgovarao sam sa Silvanom Smolakom Vraneković, odvjetnicom iz Ivanić Grada. Iznuda naplate sudskih pristojbi počinje svaki put kad netko nekoga tuži, neovisno o utemeljenosti tužbe. Sud automatizmom tuženome dostavi tužbu i zahtijeva da se tuženi očituje u roku od 20 dana pod prijetnjom da će, u protivnome, prihvatiti navode iz tužbe i presuditi u korist tužitelja (ogluha 284. i 331. ZPP-a – NN 117/03). ‘Kvaka’ je u tome da će nakon što se pod sudskom prijetnjom tuženi mora očitovati na tužbu, isti taj sud izdati nalog tuženome da mora platiti sudsku pristojbu na iznuđeni odgovor na tužbu. A sudsko pristojbo određuje se ovisno o vrijednosti spora i može iznositi i do 5.000 kuna. Pristojba se naplaćuje čak i u slučaju kad se tuženi ne očituje u pisanu obliku, nego se očituje izjavom na prvom ročištu u zapisnik.

Nerijetko se tužba kao neosnovana odbaci već na početku postupka, ali sudsko pristojbo koju je tuženi pod sudskom prijetnjom morao platiti ostaje na državnom (sudskom) računu, neovisno o daljnjem tijeku postupka. Za pojedine tvrtke koje su češće tužene, primjerice osiguravajuća društva, tih se pristojbi na mjesec nakupi i više desetaka tisuća kuna, a nakon završetka postupka najčešće nije moguće u cijelosti naknaditi na taj način iznuđene sudsko pristojbe. Kad je riječ o toj vrsti sudsko pristojbe, možda su to najčešće pojedinačno manji iznosi, no na razini cjelokupnoga pravosudnog sustava riječ je o znatnom novcu. A većina poduzetnika ne može unaprijed planirati koliko će puta u nekoj godini biti tuženi, ako je to eventualno moguće procijeniti, primjerice, osiguravateljima. No, u praksi se s vremenom pokazalo i da neki sudovi ne iznuđuju dosljedno u svakom slučaju sudsko pristojbe na odgovor na tužbe. Odvjetnica Smolaka Vraneković imala je slučaj različitih odluka o iznuđenim naplatama sudsko pristojbe na odgovor na tužbu. Prvostupanjski sud u Dugom je Šelu izdao nalog za plaćanje pristojbe na odgovor na tužbu, a drugostupanjski Županijski sud u Velikoj Gorici donio je odluku o uklanjanju dugoselinskog naloga. Odvjetnica je procijenila da je to dobar razlog da preda Vrhovnom sudu zahtjev za jedinstvenu primjenu zakona, kako bi se uskladila primjena odredbi o tarifama s važećim zakonom o sudskim pristojbama (NN 137/02).

Pokazalo se, međutim, da za pokretanje takva postupka na Vrhovnom sudu nisu dovoljne odluke o izdavanju i uklanjanju naloga za plaćanje sudskih pristojbi na odgovor na tužbu, nego da za pokretanje postupka za jedinstvenu primjenu zakona moraju biti priložena najmanje dva ‘kompleta’ odluka o izdavanju i uklanjanju naloga za plaćanje sudskih pristojbi na odgovor na tužbu. No, odvjetnica Smolaka Vraneković je, zahvaljujući solidarnosti kolega, uspjela pribaviti još jednu sličnu ‘kombinaciju’ izdanog i ukinutog naloga za plaćanje sudskih pristojbi na odgovor na tužbu, ovaj put u ‘režiji’ Prvostupanjskog suda u Ivanici Gradu i Drugostupanjskog suda u Sisku. Tek nakon naknadne dostave i te odluke Vrhovni je sud donio odluku o tome da su ispunjene pretpostavke za odlučivanje o zahtjevu za jedinstvenu primjenu zakona, s time da će o osnovnosti zahtjeva naknadno odlučivati Građansko vijeće Vrhovnog suda. Odvjetnica Smolaka Vraneković pita se može li uopće građanin ili poduzetnik doći do takvih dviju različitih presuda? Ali, Građansko vijeće Vrhovnog suda donosi odluku (Jpzs 38/07-3) kako nema razloga da se u svim slučajevima za odgovor na tužbu ne naplaćuje i od tuženoga sudsko pristojbo ovisno o vrijednosti spora. I tako se pokazalo uzaludnim podnošenje zahtjeva za jedinstvenu primjenu zakona. Država ne želi vraćati nezakonito naplaćene sudsko pristojbe.