Home / Biznis i politika / Čuđenje nad padom BDP-a

Čuđenje nad padom BDP-a

Očekivani prihod u 2009. godini iznosi 190,4 milijuna maraka prihoda od PDV-a koje bi mogle dobiti općine u Federaciji BiH.

Jedan od većih problema odnosi se na obvezu smanjenja plaća za deset posto ispod razine isplaćene u prosincu 2008. godine, što propisuje Interventni zakon koji je predložila Vlada FBiH, a kojeg bi se morale pridržavati i općine. Taj zahtjev vlasti FBiH tretiraju kao linearan, odnosno svaka općina mora jednako smanjiti rashode, čime se ne ostavlja prostor za razlike između pojedinih općina koje objektivno postoje. Također, time se uvodi i prilično nepravedno načelo u postocima jednakog smanjenja plaća zaposlenih u općinskoj i administraciji kantona ili FBiH, koji vrlo često imaju znatno više plaće od svojih kolega na lokalnoj razini.

Drugim važnim problemom u interventnom zakonu za općine jest nedovoljno definirana kaznena mjera za one koji ne poštiju taj zakon, a kojom se smanjuju javni prihodi u raspoloženim između FBiH, kantona i općina, ali na način koji će tek biti propisan. Poučene prijašnjim iskustvima, mnoge općine strahuju da bi mogle ispasti žrtve vlasti, čak i ako ispune postavljene uvjete. Općine stoga traže da se Vlada otvoreno izjasni koliku pomoć od kredita stand-by aranžmana mogu očekivati i kada, ali zasad nema preciznog odgovora.

Koliko je situacija alarmantna najbolje pokazuju podaci za općine Sarajevskoga kantona. Devet općina u Kantonu Sarajevo u ovoj će godini među sobom rasporediti 32,8 milijuna KM prihoda od indirektnih poreza, te minornih 1,7 milijuna maraka od poreza na dohodak. Istodobno u pro račun Kanton Sarajevo slit će se 357,2 milijuna maraka prihoda od PDV-a i 98,5 milijuna od poreza na dohodak.

Slično je stanje i u ostalim kantonima i općinama u njihovu sastavu. S obzirom na to da sklapanje stand-by aranžmana s MMF-om nije izvjesno, jer su pregovori prekinuti nakon što je federalna Vlada odlučila iz kresanja javne potrošnje izuzeti veteranske naknade, gotovo je nemoguće općinske proračune ‘zakrpati’ bilo kakvim kreditima. Naročito zbog činjenice da su i drugi financijeri, poput Svjetske ili Europske banke za obnovu i razvoj, svoja sredstva uvjetovali sklapanjem sporazuma s MMF-om. Zbog svega toga prva žrtva urušavanja proračuna lako bi mogle postati općine u kojima građani unatoč brojnim nadležnostima viših razina vlasti i dalje zadovoljavaju većinu svojih potreba sredstvima iz državne administracije.