Hoćemo li ipak morati računati na domaće kupce?

Hoćemo li ipak morati računati na domaće kupce? Ne kažem da neće biti stranih kupaca jer novca ima, jedino financijski moraju steći povjerenje u isplativost i sigurnost ulaganja.

Banke svako malo kupuju trezorske zapise, dosad više od 12 milijardi kuna i 800 milijuna eura. Hoće li država potpuno istisnuti poduzeća? HNB na repoaukcijama bankama oslobađa novac za trezorske zapise, pa u tom dijelu država ne istiskuje poduzeća. Zašto banke nisu aktivnije u kreditiranju? Zato što i njima treba nekoliko mjeseci da vide svoje stanje likvidnosti, da procijene kretanje likvidnosti svojih klijenata do kraja godine. Veće banke procjenjuju hoće li likvidnost trebati njihovim maticama u inozemstvu, što bi značilo povlačenje profita odavde. No sada po lako kreću u kreditni ciklus.

Iz čega to iščitavate? Iz toga što je Zagrebačka banka napokon podignula kamate. Koliko god se to građanima činilo lošim, to je potvrda da je promijenila strategiju i da neće planirano dobit ostvariti špekuliranjem na devalvaciji kune, kao što je počela početkom godine. U tom bi slučaju zbog valutne klauzule rate kredita skočile više od 10 posto, ovako će otprilike pet.

Gdje je kraj rastu kamata? Iako u Europi kamate padaju jer je ECB smanjivao referentnu kamatu da bi bilo više novca za privredu, HNB to neće napraviti dokle god se osjeća pritisak prevelike državne potrošnje jer bi novac koji bi HNB dao bankama odmah završio u financiranju države.

Kriza je pokazala da više ne možemo rasti na temelju obilja kapitala, toga više nema. Na temelju čega će ubuduće rasti BDP? Krajnje je vrijeme da se počnu rješavati sve subvencije brodogradnji, koja nije konkurentna, i po ljoprivredi, koja može biti konkurentna, ali u ovom obliku nije. Od 2004. do 2007. privreda je rasla četiri, pet posto, no to nije potaknuto nikakvom smislenom Vladinom politikom. Ojačao je privatni sektor, koji je potaknuo rast. Kad se Europa oporavi, povećat će se narudžbe i s tom će plimom zaploviti i naš ‘kaić’. Privatni će sektor ponovno rasti četiri, pet posto. No za veću stopu rasta treba smanjiti neracionalnu potrošnju, ukinuti subvencije gubitašima, restrukturirati ih i privatizirati. To je odluka za dugoročni razvoj.

Nijedna vlada nije razmišljala dugoročno. Uostalom, bili ste u Uredu za strategiju, čije mišljenje vlast nije trebala. Problem je s dugoročnim gledanjem, s time da je samo mjesec dana unaprijed daleki horizont za političare. Oni se bave jučerašnjim i današnjim stvarima, a što čeka iza ugla, to nije važno jer njihov mandat toliko ne traje. Istina, tako funkcionira, primjerice, i talijanska Vlada, no ondje je utjecaj države znatno manji. Kod nas država u gospodarstvu sudjeluje s više od 50 posto. Kad bismo to sveli na manje od 40 posto, sama bi se privreda pobrinula za dugoročne izgled.

Stalno govorimo o restukturiranju i privatizaciji. Tko će sada kupiti brodogradilišta, metalce? Ako nema kupaca, jeftinije je za proračun da se dvije godine isplaćuju plaće svim tim radnicima nego da ta gubitaška poduzeća rade. Imat ćemo više novca za druge poticaje i restrukturirat ćemo izvoz na zdravim temeljima.

Ali tko će reći: to su gubitaši i mi ih moramo ugasiti? To može Bruxelles ili MMF. Ako ne možete sami, uzmete alibi. Nažalost, sva naša politička elita vide samo glasače, a ne programe. Sve su naše stranke zapravo lijeve, jer davale bi potrošnji umjesto da smanjuju poreze, što bi radile desne stranke vezane uz tržište i kapital.