OPORAVAK?

U lipnju je deset banaka dobilo odobrenje američkog Ministarstva financija da počnu vraćati svoje dugove, među njima Goldman Sachs, AIG, JP Morgan i drugi. Od ukupno 68 milijardi, dosad je uplaćeno 54,7 milijardi dolara.

Nekako ispod radara prolaze vijesti posljednjih tjedana o plimima vraćanja državnih sredstava od strane banaka i financijskih institucija u Americi. Takva je valjda priroda medija. Kad su preklinjali za pomoć, čovjek nije mogao otvoriti sardine da ne vidi šlager o toj i toj banci na rubu kolapsa koju spasonosno iz mulja izvlači Ujko Sam, a kad su se krenuli natiskivati u red za povrat sredstava, tek nekoliko njih dobilo je ‘tretman’ u prednjem dijelu novina, uglavnom AIG i Goldman Sachs.

Stvari su se zahuktale tijekom lipnja kad je deset banaka dobilo odobrenje američkog Ministarstva financija da počnu vraćati dugove, među njima Goldman Sachs, AIG, JP Morgan Chase, Morgan Stanley i drugi. Ukupna visina otplate trebala bi iznositi oko 68 milijardi dolara i rezultat je završenog testa na stres prema kojemu situacija više nije onako kritična. Od tih deset, dosad ih je polovina i realizirala otplate. JP Morgan Chase vratio je 25 milijardi dolara državne pomoći uz dividendu, što znači da država počinje i zarađivati, podatak koji će možda razočarati oveću sljedbu katastrofičara koji su zdušno objašnjavali kako je državno spašavanje promašaj i put u konačni kraj svermira. Izostanak inflacije, dapače, laviranje na rubu deflacije, neke od njih vjerojatno će dotjerati do sloma živaca.

Što se drugih tiče, BB&T je u državnu kasicu ubacio 3,1 milijardu dolara, a Kelly King, glavni i odgovorni, izjavio je da će vraćanje državne investicije omogućiti banci da se ‘dobrano okoristi budućim prilikama koje će biti dostupne s izlaskom iz recesije’. Strogo ministarstvo, pak, ustvrdilo je da su ‘ove otplate ohrabrujući znak za financijski oporavak’, iako je pripomenulo da ‘još ima dosta posla’. Morgan Stanley i Goldman Sachs uredno su uplatili po 10 milijardi svaki, koliko su oboje i povukli iz državne čarapice za crna vremena kad se lavina zakotrljala. Ukupni dosad vraćeni iznos od 54,7 milijardi dolara upotpunio je US Bancorp sa 6,6 milijardi dolara.

S druge strane, AIG i nije takva priča o naglom uspjehu kao desetero spomenutih jer njegova otplata nije u gotovini, iako ju je uzeo, nego je riječ o udjelu u kompaniji, što nikako nije ista stvar. Savezna je vlada odlučila prihvatiti ponudu o udjelu od 25 milijardi dolara vrijednih preferiranih dionica, ali i to je tek djelomična otplata jer je iznos duga znatno veći i kreće se oko 40 milijardi dolara, odnosno ukupno nevjerojatnih 180 milijardi zbroje li se sve vrste državnih intervencija u tom superproblemu, od kapitala do kreditnih linija. Prema čelnicima kompanije, postignuti dogovor omogućit će i izlazak dvaju ogranka u kojima je vlada uzela udjel (American International Assurance i American Life Insurance) na burzu kad se stvore povoljni tržišni uvjeti. Podsjećanja radi, AIG je prošlu godinu završio s 99 milijardi dolara gubitka, a nitko ne zna zašto nije zaokružio i tu posljednju milijardu.

Prvi pokušaj smanjenja duga već je prošle godine izveden kad je pokušao uvaliti AIA odjel nekoj naivčini, ali začudo nije bilo zainteresiranih. Do sada. Ipak, državno suvlasništvo daje sasvim drugu dimenziju, točnije osjetno izdašnju kapitalnu rezervu od bilo kojeg privatnog investitora. Uglavnom, porezni obveznici još neko vrijeme neće vidjeti svoj vraćeni novac jer AIG jednostavno pliva u dugovima tako da ni država ne zna kada bi mogla dobiti povrat novca koji je uložila, čak i po diskontnoj cijeni.

Vijest je to, iako pomalo zanemarena, itekako važna i to iz nekoliko razloga. Prvo, volja za vraćanjem posuđenih sredstava sugerira pozitivne trendove u američkoj ekonomiji, što je u svakom slučaju vrlo dobra vijest, pogotovo s obzirom na to da oporavak financijskih institucija, po logici prema kojoj je uzrokovao opći kolaps, treba biti prethodnik oporavku realnog sektora stjeranog u mišju rupu manjkom novca i panikom. A panika nas dovodi do druge iznimno važne posljedice ubrzane otplate duga – vraćanja povjerenja na financijska tržišta, što će se neminovno preliti na ostatak ekonomije, baš kao što se to svojedobno dogodilo s nepovjerenjem. Koliko brzo teško je reći, ali imajući na umu solidne rezultate testa na stres i navedene podatke, početak pozitivnih trendova i rasta realno je očekivati mnogo brže nego što su neki predvidjeli. Čini se da teze o promjeni kretanja potkraj ove godine drže vodu, a jednom kada američka ekonomija postane referentna točka, postaje nešto lakše predvidjeti i kretanje drugih ekonomija.

Treći bitni činitelj naglog interesa za vraćanje novca ima sasvim drugačiji predznak od prijanja dva. Svakome je jasno zašto se puste banke odjednom utrkuju koja će prva vratiti novac, sasvim sigurno ne zato što ih peče savjest. Nešto manje važan razlog jest želja da se bude tržišno što konkurentniji u odnosu na financijske institucije koje će dulje ostati u TARP-u (engl. Troubled Assets Relief Program) zato što oni koji brže izadu, stječu ugled stabilnije kompanije od onih koji su još na magarećoj klupi. Drugi, neusporedivo zlokbni razlog jest želja za otresanjem dosadne države i njenih ograničenja na isplate izdašnih bonusa i plaća. No, toga je i predsjednik Obama itekako svjestan, pa bi im mogao pokvariti zabavu. Osim što je već iznio prijedlog nove regulacije financijskog tržišta, koji ni približno nije tako strašan kao što su borci za prava tržišta požurili objasniti, Obama se osvrnuo na kratko pamćenje Wall Streeta u nedavnom intervjuju televiziji Bloomberg: ‘Izgleda da Wall Street ima nešto kraće pamćenje o tome kako smo bili blizu bezdana nego što sam ja očekivao’.

Bosna je po mnogo čemu jedinstvena zemlja na svijetu, nažalost, prije po lošim nego po dobrim rješenjima, a posljednji propala pokušaj u vezi sa stand-by aranžmanom s MMF-om to još jednom potvrđuje. Svojim zahtjevom prema MMF-u BiH bi bila jedina zemlja u svijetu koja bi odjednom povećala svoj vanjski dug nevjerojatnih 70 posto. Koliko su, međutim, vlasti u BiH, posebice u Federaciji BiH, bile ozbiljne potvrđuje to da su na završne pregovore s MMF-om otišle s izmijenjenim dogovorom iz kojega su isključile 10-postotno smanjenje naknada između ostalih i za braniteljske populacije, što je bilo planirano kao dio ušteda koje je MMF tražio kao uvjet dobivanja njihova kredita. No, vlasti su se usudile prijedlog promijeniti pritisku nedavnim protestima i naguravanjem policije s braniteljima i ‘braniteljima’ pred skupštinskim vratima.

Točan broj branitelja u državi nitko ne zna, popisi su podugački i netransparentni, a jedino izvjesno je ukupna svote novca za te namjene, koja se mjeri stotinama milijuna KM, a sve to zahvaljujući predizbornim obećanjima i usvojenim zakonima koji nisu imali ama baš nikakvo financijsko utemeljenje. Odstupanje od dogovorenog izazvalo je pravi šok kod čelnika MMF-a u Beču, dok Svjetska banka, svjesna neobzirnosti bh. političara, uopće nije željela razgovarati nakon što su predstavnici Vlade FBiH popustili pod pritiskom braniteljskih udruga i izmijenili s MMF-om već dogovoreni aranžman.

Ipak, stand-by aranžman nije definitivno izgubljen, budući da je MMF spreman nastaviti pregovore nakon ispunjenja preuzetih obveza. Iako je jasno da je trenutačno jedini izlaz BiH i njenih entiteta navedeni stand-by aranžman, nejasno je ponašanje MMF-a koji nije odgovorio na pitanje je li i jedna zemlja u svijetu povećala svoj vanjski dug čak 70 posto, kao ni zašto odobrava sredstva za financiranje nerealne javne potrošnje – plaća, brojne administracije i socijalnih kategorija, bez čijeg radikalnog smanjenja neće biti fiskalne održivosti proračuna nijedne razine vlasti u BiH.

Tako će novo kreditno zaduženje neodrživih proračuna svih razina samo poslužiti sadašnjim vlastima u BiH u predizbornoj godini za kupnju socijalnog mira. Kratkotrajna računica, kao i obično, doći će ubrzo građanima na naplatu.

Inače, vanjska je zaduženost BiH na kraju prošle godine iznosila 4,2 milijarde KM, (2,1 milijardu eura), od čega je čak 50 posto prema Svjetskoj banci, koja će, za razliku od MMF-a, teško odobriti nove uglavnom razvojne kredite zemlji koja svoj vanjski dug u tolikoj mjeri povećava. Dosad su pokazatelji održivosti vanjske zaduženosti potvrđivali zadržavanje održive razine zaduženosti BiH i sudjelovanje vanjskoga duga u BDP-u oko 15,35 posto, dok će povećanje kreditne zaduženosti znatno izmijeniti tu sliku i umanjiti kreditni rejting države. Još jedan problem za bh. vlade, a koji još u cijelosti nije na dnevnome redu, jest unutarnji dug BiH, koji se bez restitucije procjenjuje na 3,2 milijarde KM.