Paleta mogućih mjera protiv masovnih otkaza

Paleta mogućih mjera protiv masovnih otkaza uključuje skraćenje radnog vremena, plaćene ili neplaćene odmori, smanjenja primanja uz istodobno obrazovanje, koje bi djelomično trebala financirati i država, dogovor o privremenom smanjenju plaća, te djelomičnu nezaposlenost uz intenzivno traženje posla u sezoni ili na određeno vrijeme u drugim poduzećima.

Pad inozemnih narudžaba, poput drvne, tekstilne te prehrambene industrije, dovodi do potrebe za mjerama koje ne smiju biti diskriminirajuće, nego horizontalne. Kontrola provedbe tih mjera trebala bi pripasti HZZ-u, koji bi trebao nadgledati zaposlenike da se ne pojavljuju kod njega i u Poreznoj upravi, HZZO-u te HZMO-u, koji bi trebali kontrolirati plaćanje poreza i doprinosa. Nejasno je kako bi se računao iznos subvencije, a razlika između broja onih kojima bi bile dostupne je golema. Prema HUP-u i SSSH riječ je o otprilike 150 tisuća industrijskih radnika, dok Polačec procjenjuje da bi to moglo biti više od milijun zaposlenih, uključujući sve osim državnih i javnih službenika i seoskih gospodarstava. Do kraja idućeg tjedna trebali bi se iskristalizirati konkretni obrisi te mjere i kriteriji provođenja.

Vladimir Kovačević, direktor Croindustrije u HUP-u, optimističan je da će se naći rješenje koje će zadovoljiti sve tri strane, te vjeruje da bi se stvari mogle posložiti i prije isteka roka. S druge strane, glavni direktor HUP-a Đuro Popijač bio je manje optimističan, ističući da dragocjeno vrijeme istječe i povećava muke tvrtkama koje su zapale u krizu. Ako bi se prijedlog sada prihvatio, pitanje je kada bi on u stvarnosti zaživio, s obzirom na sporost državne administracije i odlazak na godišnji odmor.

Ana Knežević najavila je da će njezin SSSH i HUP istupiti iz Gospodarsko-socijalnog vijeća ako se za dva tjedna to pitanje ne riješi. Ljubo Jurčić, profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu i ekonomski strateg SDP-a, smatra da je skraćenje radnog tjedna i plaćanje jednog ne-radnog dana državnim novcem makroekonomski neodrživo. Prema njegovu prijedlogu, država bi se trebala upustiti u ‘new deal’, vodeći računa o tome koliko su ti poslovi radinotezivni i koliko povećavaju javni dug uvoznim robom.

U ovom trenutku, Jurčić ne smatra infrastrukturne radove takvima, nego, primjerice, opremanje javnih i državnih institucija, propisivanjem određenih kvalitativnih uvjeta koji daju prednost domaćoj industriji ili proizvodnji poljoprivrednih kultura. Kako god bilo, smanjenje troška radne snage na osnovi smanjenja plaće zbog skraćenja radnog tjedna u sadašnjem zakonskom okviru moguće je isključivo konsenzusom poslodavaca i radnika. Trajanje redovitoga radnog dana ili tjedna jedan je od važnih elemenata ugovora o radu, stoga se o svakoj promjeni treba postići suglasnost obiju ugovornih strana.

Skraćenjem radnog tjedna održava se zaposlenost, odnosno čuvaju se radna mjesta, uz pristanak radnika na skraćenje radnog tjedna i smanjenje plaća. Mjera je pogodna za radnike jer uz manju plaću ipak čuvaju zaposlene, a za poslodavce je smanjenje troškova poslovanja nužno za izbjegavanje bankrota. Nedostaci za radnike uključuju smanjenje prihoda, dok za poslodavca postoji relativnost uštede s obzirom na određene fiksne troškove neovisne o skraćenju radnog vremena.

Gotovo se svi slažu da bi otkazi trebali biti krajnja mjera za prilagodbu kriznim uvjetima poslovanja. Skraćeni radni tjedan prve su uvele Slovenija, Austrija i Njemačka, a Slovenija sada kreće i u drugu fazu. U parlamentarni postupak nedavno je upućen prijedlog o produljenju uporabe državnih subvencija sa šest mjeseci na godinu dana, a planira se i zakonsko reguliranje odlaska radnika na čekanje.

Dotad se u Hrvatskoj tvrtke snalaze same i samo-stalno uvode neradni petak. U pojedinim tvrtkama koje posluju u izvoznim djelatnostima, to je već neko vrijeme stvarnost, a broj onih koji to najavljaju stalno se povećava. Hoće li država ponuditi ikakvu pomoć, ovisit će o tome gdje će pronaći novac i koliko će ga biti, a postoji i problem – mnogo je gladnih usta.