90-ih upravo zbog ideje da ne smije biti raslojavaanja i nismo se uz pomoć ‘flat taxa’ razvili poput Slovačke ili Mađarske. No sada je za njega prekasno.
Ipak, Eurostat pokazuje da smo sa 63 posto prosjeka BDP-a Unije ispred Mađarske i Poljske. Ondje smo bili cijelo vrijeme, prema razvijenosti odmah iza Slovenije. Jedino je Slovačka nešto brže rasla zbog izravnih investicija u autoindustriju, ‘flat tax’ i drugih reformi. No u Slovačkoj i Mađarskoj danas se vide negativne strane politike prekomjernog jačanja jedne industrije: u Slovačkoj autoindustrije, u Mađarskoj električnih komponenata. Te su grane u svijetu ‘u banani’, pa će im trebati mnogo više za oporavak od drugih zemalja regije.
Trebat će i nama jer se uz krizu borimo s ne-likvidnošću. Odakle namaknuti novac za plaćanje dugova?
Nelikvidnost je, zapravo, sustav društvene solidarnosti nastao početkom 90-ih i služi tomu da, imate li problema u poslu, to prebacujete na društvo tako da ne plaćate. Kod nas su još važnija radna mjesta nego profit – to još živi u poduzećima osnovanima prije 90-ih. To je teško objasniti bilo komu izvan ovog područja. Zašto oni kojima se duguje ostaju u lancu? Zato što računaju da će jednog dana i njima biti teško, pa računaju na tu istu solidarnost da bi sačuvali pozicije.