Čudan amalgam ‘Predatora’, ‘Gospodara prstenova’ i ‘Aliena’ fascinira krajnjom neozbiljnošću i općim manjkom vidljive ambicije, pa se ostavljanju ovog prolaznog filma na granici A-produkcije za ljeto ni najmanje ne treba čuditi iako je vani već neko vrijeme dostupan u raznim oblicima.
Nakon Gibsonova sado-mazo iživljavanja u kojem je glumio Isusa Krista, Caviezel nije uspio pronaći svoj put u trajniju egzistenciju najvišega holivudskog ranga, vjerojatno zato što ni sâm ne zna što želi glumiti. Skokovi od Sina Božjeg do izvanzemaljaca koji se s Vikinzima bori protiv svog ‘raspiždenog’ ljubimca pomalo zbunjuju djelitelje potencijalnih uloga.
U ovom filmu popunjenom mahom bezimenom ekipom izuzev spomenutog, naoružanom teškom artiljerijom neoriginalnih i prežvakanih rješenja, jedina je pozitivna stvar da je prvi dio podnošljiviji od drugoga. Ideja o tipu koji se sruši u vikinšku Skandinaviju i pritom sa sobom donese nervoznu beštiju pa je ide priklati sugerira bedastoću. I ne razočara.
