Bivši tajlandski premijer bježao je – zbog korupcije

Još u egzilu u Dubajiju, bivši predsjednik Vlade Tajlanda i najbogatiji čovjek u državi Thaksin Shinawatra pokušat će još jedanput osvojiti vlast. Njegova se imovina procjenjuje na sedam milijardi dolara, obogatio se na telekomunikacijama, a srušen je s vlasti vojnim pučem 2006.

Kad se približi čas suočavanja s teškim i nerješivim problemima, mnogi ljudi osjećaju nagon koji ih tjeru na bijeg. Ako se individue koje su u prijašnjem razdoblju običavale loviti u mutnom upita za stanje na računu, naravno da će sve optužbe zanijekati, kao i prave razloge podvijanja repa. Nema sumnje da će pritom u cijeloj toj gunguli suočavanja sa samim sobom pronaći i niz neprijatelja koji ih ‘nepravedno’ proganjaju. Obećat će zato obračun sa svima njima i uvijeno najaviti svoj veliki i pobjedonosni povratak. U poslovnom svijetu takvih je slučajeva doista mnogo. U visokoj politici, nasreću, ne toliko. Primjera da je premijer države samoinicijativno pobjegao od problema gotovo nema, izuzev onih iz nekoliko afričkih država i, eto, nažalost, onog koji se prošli tjedan dogodio na zapadnom Balkanu.

Ipak, na globalnoj je razini svakako najsenzacionalniji takav slučaj koji se zbio posljednjih nekoliko desetljeća onaj tajlandskog premijera Thaksina Shinawatre. Čovjek čije prezime u prijevodu znači ‘onaj koji rutinski čini dobro’ navedenu je titulu zaslužio prema više osnovu. Kao prvo, njegovo bogatstvo, zamrznuto i ono koje to još nije, procjenjuje se na najmanje sedam milijardi dolara. Po ekstremičnosti također malo mu je ravnih. I, što je još važnije, ne treba se čuditi ako se uskoro ponovno doista vratiti na vlast. Posao je to koji mu je donio toliko mnogo, pa ga se teško odriče čak i u šezdesetoj godini života, koju provodi u političkom egzilu u Dubajiju. Filmska priča o bivšem tajlandskom premijeru Shinawatri, dakako, nije počela u noći 2006., kad je vojska izasla na ulice Bangkoka i izvršila puč iskorištavajući njegov boravak u New Yorku na UN-ovu samitu. Nije ni u trenu povratka u zemlju i suočavanja sa sudjenjem, zbog čega je iz nje bezglavo pobjegao. ‘Storija’ o korupciji njegove vlade i njega samog kao razloga prevrata naravno da jest. Ali na ozbiljnosti i svojoj nevjerovatnosti dobit će tek s podatkom da je riječ o političaru koji je s do tada nevidenom lakoćom i masovnom potporom osvaja vlast i zapravo je legalno i nije izgubio. I pritom je bio vrlo uspješan u obnašanju te funkcije ne samo u smislu osobnog bogaćenja nego i podizanja standarda većine stanovnika Tajlanda. Pa gdje je onda puklo?

Thaksin Shinawatra potječe iz bogate obitelji davnih kineskih doseženika u Sijam. Kad se 1949. rođio na sjeveru Tajlanda blizu grada Chiang Maija, njegovi su već tada slovili za jedne od najbogatijih u regiji. Otac mu se bavio svilom, financijama, građenjem i nizom drugih poslova. Mali Thaksin već je u šesnaestoj vodio lokalno kino. Ipak, već je tada osim financijske želio i druge oblike moći. Svidjelo mu se da ga se ljudi boje, da bude jak i opasan. U budističkom Tajlandu to se postiže samo uz pomoć vojske ili policije.

Tako je Thaksin upisao školu za vojnu pripremu, a zatim i Policijsku akademiju. Kao dijete iz utjecajne obitelji uspio je dobiti stipendiju za studiranje u SAD-u. Ondje je stekao diplomu, a poslije u Teksasu i doktorat iz kriminalističkog prava. Zaposlio se u Kraljevskoj policiji Tajlanda i umjesto da se upusti u borbu protiv kršitelja zakona ubrzo je pokrenuo niz sumnjivih poslova i tvrtki. Vodio je trgovine, pa čak i tvornice, ali čega se god dotaknuo, sve je propalo. Dug od 50-ak milijuna bahta koji je u međuvremenu nagomilao ‘peglati’ je počeo s poslom iznajmljivanja kompjutora raznim državnim institucijama. Početkom 90-ih zakoracio je u svijet telekomunikacija. Izborio se tih godina za 20-godišnju koncesiju na mobilnu telefoniju. Već 1994. njegova tvrtka AIS postaje najveći operater u državi.

I tko zna kako bi ta etapa u njegovu životu skončala da mu nije proradio crv pohlepe. Jasno, i želja za dokazivanjem u sve većem ringu – u politici. Sredinom 90-ih mijenja funkcije, penje se čak do mjesta zamjenika premijera 1997., ali zbog velike azijske financijske krize odlazi nakon samo tri mjeseca. Početak novog milenija i za njega označava novi put, isti onaj na kojem će tako silno zaraditi i u konačnici propasti. Naime, Shinawatra tad osniva vlastitu populističku stranku Thai Rak Thai (Tajlandani vole Tajland). Uz pomoć ruralnog stanovništva na izborima 2001. osvaja najviše glasova u povijesti demokracije te dalekoistočne ustavne monarhije. Formula koju je pritom primijenio – obećavanje brda i dolina siromašnim farmerima i tri godine moratorija na kreditu – pokazala se i više nego uspješnom.

Nakon prebrojavanja listića tada mu nedostaju samo tri glasa da bi formirao vladu. Koaliranjem s tri stranke pribavlja ih čak 91. Neki akademici već su tada upozoravali da ih je zapravo kupio i da su izbori bili najkorumpiraniji u povijesti. Ali država je nizom ozbiljnih zahvata, ne kozmetičkih, ubrzo procijenila. Potvrda njegova tadašnjeg rada čak dobiva laskavi naziv – thaksinomija. Thaksinova ekonomija Tajland od posljedica azijskog sloma iz 1997. izvlači brže nego i jednu susjednu državu. BDP se u pet godina povećava 30 posto. Dug MMF-u vraćen je dvije godine prije ugovorenog roka. Devizne rezerve rastu s 30 na 64 milijardi dolara, a siromaštvo pada 40 posto.

Selo, odnosno njegova izborna baza, tih godina buja i ostvaruje do tada nezabilježene prihode. Zdravstvenu zaštitu s programom ‘Sve za 30 bahta’ čini dostupnu svim slojevima društva. Socijalu financira tako da legalizira do tada razmahanu, ali ilegalnu lutriju. Tako na godinu čak dvije milijarde dolara iz podzemlja izvlači na svjetlost dana. U konačnici dopušta i useljavanje 2,3 milijuna stranih radnika koji su, smatrao je, nužni za zahvatanje nacionalne ekonomije. Poveo je i široku kampanju borbe protiv droge, potpisao ugovore o slobodnoj trgovini s Kinom, Australijom, Indijom i SAD-om. Da bi pokazao moć novog i preporučenog Tajlanda, u Bangkoku je počeo graditi aerodrom Suvarnabhumi, jedan od najvećih i najmodernijih na svijetu.

Međutim, sve to imalo je i drugu stranu medalje. Optužbe koje su postajale sve češće i teže Shinawatru su pokazivale u svjetlu do tada nevidene korupcije i niza pogrešnih poteza. Prozvan je za nacionalizaciju medija i progon novinara kao i za nacionalizaciju energetskih tvrtki. Iz bolnica su javljali da je programom za sirotinju uništio cijeli sustav zdravstva koje je radeći za sitniš i samo radi pronalaženja novca duboko ugazilo u korupciju. Optužili su ga da je uvozom stranih radnika Tajlandane ostavio bez posla i spustio cijenu rada.

Human Right Watch izvukao je podatak da je u samo tri mjeseca borbe protiv droge smaknuto gotovo 2.500 ljudi od kojih je većina bila nevina. Oporba je pronašla da je čak i na gradnji navedenog aerodroma učinjeno niz nepravilnosti. Govorila je tada da je najbolje poslove namještaju ne samo ljudima iz svoga bližeg kruga nego čak iz bliže obitelji. Nacionalni institut za razvoj administracije ipak je izračunao da je od 2001. do 2006. državu svaki posao zbog korupcije stajao 30 posto više od realne cijene. On sâm na ta se prozivanja samo obrecnuo.

Istražna komisija za borbu protiv korupcije utvrdila je da je premijer 2001., kad je došao na vlast, prijavio posjedovanje pet puta manjeg bogatstva od onoga koje je imao 2005. U Tajlandu su mu stoga zamrznute 2,2 milijarde dolara, a zbog izbornih prijevara osuđen je na dvije godine zatvora. U Velikoj Britaniji zatražio je politički azil, ali ne samo da ga nije dobio nego mu je zabranjen ulazak u zemlju. Istinski šok doživio je nakon što mu je i Velika Britanija zamrznula sredstva na računu. Teško je povjerovati, ali iznos je doista bio čudesan – 4,2 milijarde dolara. Britanski analitičari smatraju da je zbog zamrzanja računa i globalne recesije koja je uslijedila Shinawatra danas spao na bogatstvo od samo 500 milijuna dolara. Upravo u tome vide i njegovu političku ofenzivu za povratak u Tajland, gdje u bankama ima blokirane 2,2 milijarde.

Našli su taj divan termin ‘korupcija’ da bi ga iskoristili protiv mene. Toga u mojoj vladi ipak nije bilo – rekao je aludiravši da je s vlasti odletio unatoč potpori većine birača. I, što je najvažnije, točno je to što priča. Srušila ga je manjina, oni koji su izgubili izbore, jednako kao što je činjenica i to da je prema indeksu korupcije Transparency Internationala Tajland u međuvremenu potonuo još dublje. Ipak, kad se količina optužaba na kraju skupila u priličnu gomilu, ni Shinawatra više nije imao izgleda. Ključan događaj koji je doveo do njegova pada, irošću, dogodio se prilikom redovitih izbora 2005. Do tada nijedan tajlandski premijer nije na vlasti ostao cijeli mandat. Thaksin jest. Nikada do tada nije glasovalo više ljudi. Rezultat je na kraju za premijera bio sjajan. Čak bi rekli toliko dobar da nije bio moguć. Od 500 mjesta u parlamentu njegov TRT osvojio je 374. Bunt oporbe počeo je prozivanjem da sve ide k parlamentarnoj diktaturi. Zatim je slijedilo propitivanje moguće kupnje birača. Možda i presudan trenutak dogodio se kad se i medijski mogul Sondhi Limthongkul okrenuo protiv premijera. Nakon što je pokrenuo cijelu novinsku mašineriju i pridružio se protestima Narodne ali-

Vlast je Thaksina žurno optužila za organizaciju i plaćanje predvodnika nemira. Bivši premijer uzvratio je kako je točno da ih je poduprio, ali samo moralno. Ipak, pritom nije krio da mnogo nade polaže u djelovanje Ujedinjenog fronta za demokraciju protiv diktature koji želi srušiti premijera Abhisita Vejjajiva. Koliko Tajlandana Shinawatru još smatra svojim vodom, teško je reći, ali politički analitičari tvrde da je riječ o velikom broju. U pokušajima da ga amnestiraju na bilo koji način dosjetili su se mogućnosti koja nikad prije nije iskorištena. Riječ je o traženju oprosta za Shinawatru od kralja Bhumibola Adulyadeja. Monarh takvu mogućnost ima i ako se odluči za nju, bivši premijer mogao bi, bez obzira na sva suđenja, postati potpuno slobodan čovjek. ‘Crvene majice’ stoga su obećale da će do 1. kolovoza prikupiti milijun potpisa na peticiji kojom će zatražiti oprost. Ti se pokušaji podudaraju sa zakazanim izricanjem presude Thaksinu koja se očekuje početkom listopada. Ako se Shinawatra na bilo koji od tih načina izvuče od kazne, na izborima sljedeće godine pomešće konkurenciju, tvrde analitičari.