S produbljivanjem globalne recesije menadžeri u odjelima za ljudske resurse počeli su upotrebljavati novi izraz za tisuće ljudi koje otpuštaju – ‘diplomci’. Od Dow Chemicala do JP Morgan Chasea kompanije traže od svojih bivših zaposlenika da ostanu dio šire korporativne ekipe, poput diplomaca s istog fakulteta, unatoč tome što su u drugoj kompaniji. Namjera je ostati u vezi s profesionalcima koji bi mogli postati poslovni partneri ili se čak vratiti u tvrtku. Iz tog razloga kompanije ih usmjeravaju u društvene mreže diplomaca. Slično Facebooku i LinkedInu, svojim bivšim zaposlenicima i umirovljenicima nude mjesto na kojem mogu izraditi svoj profil i listu prijatelja, dijeliti nove ideje i vijesti s nekadašnjim kolegama i sudjelovati u raspravama. Za razliku od klasičnih sajtova te vrste, ti sadrži vijesti iz industrije, ponude zaposlenja, pa čak i police zdravstvenog osiguranja.
Diplomske mreže slijede jednu od osnovnih postavki ekonomije znanja – osobni kontakti prelaze korporativne granice. Već sada uredski zaposlenici redovito idu na Twitter i Facebook da bi ondje razmjenjivali najnovije informacije s dugom listom kontakata od kojih su mnogi bivši kolege i suparnici. Iskorištavanjem takvih društvenih mreža korporacije zapravo pokušavaju ukloniti uobičajene kompanijske zapreke, zadržati širu mrežu suradnika i kontakata te iskorištiti potencijal tuđeg znanja. Neke od njih kombiniraju diplomce s trenutačnim zaposlenicima, a druge ih drže odvojenima. Prema Caren Scorpanos, voditeljici KPMG-ova projekta toga tipa Connect, želja im je izgraditi odnose za cijeli život. Putem Connecta 17-ak tisuća diplomaca druži se s 22 tisuće sadašnjih zaposlenika. U vrijeme u kojemu kompanije odbacuju stoljeća iskustva, iskorištavanje diplomaca omogućuje im da zadrže dio tog znanja usprkos odlascima i otkazima.
Dodatni plus je mogućnost vraćanja kvalitetnih ljudi održavanjem kontakta tim putem, za što također postoji kolokvijski naziv – bumerang. Jasno, nisu svi koji napuste neku kompaniju njezini ambasadori jer neki odlaze ljutiti i kivni, pa mreže diplomaca dobivaju negativan karakter. Nezadovoljnim se, naime, tako pruža prilika ‘prozračiti’ svoje negativne osjećaje iako, kažu direktori, ipak to čine često na sajtvima izvan kompanijske kontrole. Menadžerima pak mreže diplomaca pružaju mogućnost učenja i eksperimentiranja. Praćenjem aktivnosti mogu uočiti top-teme, problematične proizvode i zanimljive tehnologije, a mogu, naravno, i neometano analizirati uzorke ponašanja raznih korisnika radi pronalaženja potencijalnih zaposlenika. Koristi takvih mreža posve su očite i nije im lako naći ozbiljniji nedostatak. Uz malo dodatno ulaganje one nude mogućnost da se nekog otpusti, ali ne sasvim. Izvrsna vijest za poslodavce.
