Banke će biti sve izloženije vjerojatnom rastu udjela ‘loših kredita’ (koji se ne otplaćuju), valutnom riziku, teškoći obnavljanja kredita kod matica, rastu cijena domaćih depozita.
Prema procjenama Međunarodnoga monetarnog fonda Hrvatska u 2009. treba refinancirati 16-ak milijardi eura vanjskih obveza, a u 2010. otprilike 13 milijardi. Napravljene su projekcije potrebnih sredstava za refinanciranje na temelju očekivanja prema kojima će se većina doprjelih obveza moći obnoviti, a priljevi privatnog kapitala biti dovoljni za refinanciranje bez (pre)velikog stresa za domaće devizne rezerve. Uza sve to predviđa se plasman državnih obveznica u inozemstvo za refinanciranje doprjelih obveza države i paradržavnog sektora. Projekcija refinanciranja vanjskih obveza vrlo je optimistična. Posebno je to vidljivo sada, ni dva mjeseca nakon što je MMF napravio svoju analizu, jer su se u međuvremenu pogoršale političke i ekonomske prilike u zemlji. Na političkom planu nije se napredovalo u odmrzavanju pregovora o ulasku u Europsku uniju, doskočnji predsjednik Vlade dao je ostavku, formirana je nova/stara vlada čiji su kapaciteti za rješavanje krize objektivno manji.
Ekonomsko prilike slabije su nego u vrijeme provođenja MMF-ove analize. Pad BDP-a znatno je veći od projiciranog, negativne stope rasta trgovine, industrije, izvoza, turizma također su vrlo visoke, proračunski je deficit premašio sva očekivanja, nelikvidnost u privredi dobiva frapantne razmjere, pojačava se pritisak na kreditni rejting zemlje, kamate na domaće kredite rastu. Rijetki sektor koji još održava stabilnost i pokazuje relativno visoku otpornost jest bankarstvo. Iako je dinamika poslovne aktivnosti banaka generalno niža, rast depozita i kredita smanjio se u odnosu na ‘normalne’ godine, ali one ipak pokazuju potrebnu vitalnost. Tako su, recimo, financijski rezultati poslovanja banaka u prošloj godini bili na razini najboljih bankarstava u tranzicijskim zemljama. Približni rezultati očekuju se i ove godine. Nadalje, sigurnost i pouzdanost bankarskog sektora relativno je dobra; njihova kapitaliziranost iznad je prosjeka bankarstava u tranzicijskom krugu. Ipak, bankarstvo nije imuno na krizu u zemlji. Ne može ni biti jer ne postoji dobro bankarstvo u zemlji u kojoj privreda ne funkcionira. Drugim riječima, bankarski sektor unatoč dobrim rezultatima veoma je izložen i ranjiv. Ponajprije, može biti ugrožen kreditni portfelj naših banaka. Smanjivanje financijskog potencijala stanovništva, koje je korisnik više od 50 posto kreditnog portfelja banaka (zbog porasta nezaposlenosti, smanjivanja plaća u javnom i privatnom sektoru, rasta troškova) može prouzročiti teškoće u otplati korištenih kredita. Ista se teškoća pojavljuje u sektoru poduzeća zbog smanjenja privredne aktivnosti i rasta nelikvidnosti. Kumulacija problema u otplati kredita privrede i stanovništva može ozbiljno ugroziti pouzdanost bankarstva. Zasad banke iskazuju u svojim bilancama samo otprilike pet posto ‘loših kredita’. Taj je postotak prihvatljiv za sadašnje uvjete. Nažalost, sve se brzo može promijeniti.
