JOSIP MARTIŠKOVIĆ Strojar koji spašava tekstilce

Kupac Pamučne industrije Duge Rese ne namjerava samo oživiti zamrlu tekstilnu industriju nego i pretvoriti sada združeni kompleks na 106 tisuća četvornih metara u poslovnu zonu s naglaskom na proizvodnji.

Tri dana direktor Kristala Josip Martišković vlasnik Ljevaonice Duge Rese i Kontexa, nakon četverosatne javne dražbe na Trgovačkom sudu u Karlovcu licitirao 19,7 milijuna kuna za Pamučnu industriju Dugu Resu u stečaju, zatvoren je 31-godišnji poslovni krug nakon kojeg, sudeći prema ambicioznom planu, slijedi poslovna reinkarnacija.

Proizvodnja je osnova svega, i razvoja društva i svih drugih djelatnosti, Martiškovićevo je uvjerenje koje je dosadašnjim rezultatima već dokazao. Kupnja preostalih 65 tisuća četvornih metara Pamučne industrije nije samo novi izazov oživljavanja zamrle tekstilne industrije nego i pretvaranja sada združenoga kompleksa na 106 tisuća kvadrata u poslovnu zonu s naglaskom na proizvodnji.

19,7 milijuna kuna platio je Martišković Pamučnu industriju, a bio je spreman licitirati i do 22 milijuna.

Nakon sedmogodišnjeg izleta u karlovački Kordun i samoborski Kristal – gdje je tri dana bio čak generalni direktor – na poziv lokalne politike vraća se u Dugu Resu da pomogne spasiti Ljevaonicu, koja je u međuvremenu bila izdvojena iz sastava Pamučne industrije. Nezrela kao samostalna tvrtka za tržištu utakmicu, Ljevaonica je još kao društveno poduzeće 1991. završila u stečaju. Martišković je došao na njezino čelo, a danas je vlasnik 99,6 posto tvrtke i 26 tisuća četvornih metara poslovnog prostora. Od tada do danas uz kreditnu potporu uglavnom Karlovačke banke u njezinu je modernizaciju uloženo više od četiri milijuna eura. Sada zapošljava 82 radnika, a 2008. ostvarila je tri milijuna eura prihoda, od čega je 60 posto čisti izvoz gotovih proizvoda na zapadnoeuropsko, najviše francusko i njemačko tržište.

Preduvjet za takav pomak dogodio se 1997., kad je Ljevaonica kupila gumaru Karlovačke industrije obuće u Karlovcu s 27 radnika. Tako je nastala Ka-guma, u kojoj su potpuli ustupali kapacitet programu gumenih brtvi potrebnih za kompletniranje vodovodnog programa. Godine 2002. kupljen je Kontex u stečaju s 40 radnika. Koliko je Pamučna industrija bila poznata kao tekstilna industrija, tako je i Kontex do stečaja slovio kao najpoznatija tvornica tehničkog tekstila na Balkanu. Dio njegova programa bio je i za gumarsku industriju, što je bilo kompatibilno s našim razvojnim programom. Istodobno u Dugoj Resi nisam imao partnera za razgovor jer su ondje bili više zaokupljeni promjenama vodeće garniture, krizom vlasništva i poslovanja – kaže Martišković.

U Kontex je uloženo još tri milijuna kuna u najsuvremenije tkalačke strojeve, ali manjak linije za sanforizaciju uzrok je neiskorištenosti kapaciteta. Sljedeći korak bit će Kontexovo preseljenje u prostor Pamučne, nakon čega će se dorada dviju tekstilnih tvrtki tehnološki upotpuniti, a ponuda asortimana znatno proširiti s rasponom tkanina od 100 do 800 grama. Kao što se logičnim čini Martiškovićeva upornost da konačno preuzme cijelu Pamučnu, tako je logična i već započeta prodaja Kontexove 32 tisuće četvornih metara na iznimnoj lokaciji pokraj autoceste u Karlovcu. Kupoprodajni ugovor s francuskom trgovačkom kućom je pred potpisom. Tako je u jednom dijelu već dan odgovor na pitanje zatvaranja financijske konstrukcije u vezi s ‘projektom Pamučna’.

Tih 19,7 milijuna kuna za Pamučnu većinom će se platiti kreditnim sredstvima, a dio vlastitima. U licitaciji sam u nadmetanju s konzorcijem Jadrana i Unitasa iz Zagreba te Galeba iz Omiša bio spreman ići i do 22 milijuna kuna. Za cijeli projekt imam osigurano znatno više novca jer će ulaganja u nužne zahvate u Pamučnu biti znatna. Međutim, s druge strane Kontexovom prodajom dobiti i više od obveze za Pamučnu, kaže Martišković.

Na pitanje hoće li se Pamučna i Kontex stopiti u jedan subjekt, Martišković kaže da o organizacijsko-pravnoj formi još dvoji, ali da su jaki brendovi Pamučne industrije i Kontexa ključan argument da ih održi upravo radi tržišta.

Dugoročna strategija – Prvo, moja je velika prednost u ovoj priči što nisam tekstilac, a drugo, znam restrukturirati poslovanje, što sam i proveo u svojim poduzećima. Procjenjujem da će prva proizvodnja u Pamučnoj biti profitabilna. Ne mogu prihvatiti da tvrtka koja je nekad zapošljavala 4.500 ljudi samo tako nestane. Pamučna je i prije tri godine, duboko u stečaju, ostvarivala 50 milijuna kuna godišnjeg prihoda, od čega je pola bio izvoz, a unatoč stalnom padu posljednjih desetak godina uvijek je udjel izvoza bio otprilike pola prihoda. Lokalna politika također je dugogodišnjom pasivnošću dopustila da se takvim urušavanjem proizvodnje Pamučne izravno izgubi 200 milijuna kuna prihoda od proizvodnje. Uzroci propasti Pamučne bili su subjektivne naravi: nije se vodilo računa o visini troškova, od energetike i srovnina do samog rada. Analizom proizvodnje i definiranjem profitabilnog programa ondje se može zaposliti od 200 do 300 radnika – kaže Martišković naglašavajući da je to nedovoljno za cijelu lokaciju Pamučne.

Dugoročnom strategijom on nastoji izbjeći nagle i kampanjske promjene, što je pogubna praksa hrvatskoga gospodarstva koja rezultira unutarnjim otporom, i razvoj temelji na stalnim promjenama i poboljšanju.