To je vrlo jednostavno. Tri su ključna koraka: uvesti bolju organizaciju, smanjiti korupciju i sklopite kvalitetne ugovore s kooperantima. Ne može se dogoditi da kooperanti ostvaruju milijunske dobitke dok su brodogradilišta u gubitku. Oni moraju raditi jeftinije od brodogradilišta. Uz snažnu kontrolu nabave i prodaje, smjer poslovanja automatski se mijenja.
Kako vidite općenito hrvatsku brodogradnju nakon privatizacije? U Europi se prošle godine radilo megajahti u iznosu od 10 milijardi eura. Od toga Hrvatska nije uzela nijedan euro. To se ne smije dogoditi. Ali to je stvar uprava (izuzev Uljanika), kojima nije bilo važno koliki je gubitak i kojima se nije dalo ulaziti u nešto novo nego su radili tankere, kojima je nemoguće konkurirati Koreji i Kini. Najvažnije je povećati efikasnost i iskoristivost radnog vremena, sada za ono što u Koreji rade za sat vremena nama trebaju skoro tri.
Kakva je percepcija nautičara o Hrvatskoj i kakvi su trendovi na tom tržištu? Kako je kriza utjecala na nautički turizam? Na početku godine podbačaj čartera bio je oko 50 posto i ja sam se prestrašio. Poduzeli smo neke mjere, reprogramirali leasinge i kredite jer sam mislio da će sezona biti katastrofa. Prema sadašnjim podacima, jedrilice su došle na razinu prošle godine, a motornjaci imaju pad od 20 posto. Ukupno će čarter biti manji 10 do 15 posto u odnosu na prošlu godinu, što nije strašno. Trenutačno je u padu proizvodnja brodova, ali to znači i da će ih sve više biti na remontu. Informacije s tržišta govore o laganom oporavku jer su sve zalihe prodane i mora se krenuti u novu proizvodnju. Kod megajahti tržište nije drastično palo, ali ljude treba uvjeriti da se i ovdje može napraviti dobar posao.
