piše VANJA FIGENWALD

Održan na ruševinama potresom razorene L’Aquile, najnoviji samit G8 rezultatima nije odgovorio planiranoj simbolici – gradnja nove svjetske ekonomije još nema jasne smjernice ni financije. Jedino je sigurno da se više neće sastajati u tom broju jer nove se igrače ne može zaobilaziti.

Simbolizma u održavanju novog u nizu sastanaka svjetskih glavešina u nedavno potresom razrušenoj L’Aquili nije nedostajalo, ali sasvim sigurno ne onakvog kakvom su se organizatori nadali. Prvo, L’Aquila, koja se srušila kao kula od karata jer su građevinari ‘muljali’ sve u šesnaest, savršen je primjer pohlepe ugrađene u kapitalizam koji šefovi država i vlada osam najrazvijenijih zemalja svijeta posljednjih godina dana svim silama pokušavaju spasiti.

Druga pak asocijacija na koju su, zasigurno, ciljali Talijani i njihovi gosti ne funkcionira ništa bolje u njihovu korist. Sugestija da će se izgraditi nova svjetska ekonomija na ruševinama stare vjerojatno je točna, samo ne način koji su spomenuti imali na umu. Naime, ekonomija će biti nova, ali bit će novi i akteri, nešto s čime će se trenutačni vladari sve teže miriti kako vrijeme bude neumoljivo radilo protiv njih. Upravo je u tom duhu Kina ponovila svoj prijedlog nove svjetske valute, odnosno nešto taktičnijim rječnikom pozvala na diverzifikaciju svjetskih rezervi. Drugog dana samita kineski je državni savjetnik Dai Bingguo podsjetio na ideju s kojom se prije nekoliko mjeseci već poigravao njegov sunarodnjak iz Središnje kineske banke, guverner Zhou Xiaochuan prema kojoj bi trebalo razmotriti je li baš dolar najbolje rješenje kad je riječ o svjetskim rezervama.

Nazočnim iz zapadnog tabora takav se smjer razmišljanja nije previše svidio, pa su požurili primijetiti da sada nije vrijeme za ideje koje bi mogle destabilizirati tržišta i potkopati napore za oporavak, kao što je to objasnio britanski premijer Gordon Brown. Zanimljivo, Brown je na kasniji upit novinara rekao da se ne sjeća Daijevih primjedaba, valjda frapiran takvom drskošću jedne zemlje u razvoju koja k tomu i ne poštuje ljudska prava.

Međutim, mediji su nešto pozornije pratili raspravu. – Trebali bismo imati bolji sustav izdavanja i regulacije rezervne valute, tako da možemo održavati relativnu stabilnost najjačih rezervnih valuta i njihovih tečajeva te promicati diverzificiran i racionalni sustav međunarodnih rezervi – rekao je Dai.

Svakom ozbiljnijem analitičaru jasno je da se veća promjena statusa dolara neće skoro dogoditi, no isto je tako jasno da dolar ima rok trajanja koji istječe. Uz načelne razloge za poziv na reviziju sustava analitičari su primijetili i da Kina vjerojatno vrši pritisak na SAD kako bi očuvala vrijednost svojih deviznih rezervi, većinom denominiranih u dolarima.

Slaganja je i ovaj put nedostajalo, pa se tako nije postigao sporazum o daljnjim potezima u svrhu spašavanja svjetske ekonomije. Najveća razlika u gledištima pojavila se između njemačke kancelarke Angele Merkel i britanskog premijera. Merkel je već bila spremna razgovarati o izlaznoj strategiji, odnosno o planu izuzimanja države iz nacionalnih ekonomija, ali Brown je izjavio da je još prerano za takve razgovore. Čovjek više ni na što ne može računati.

Nijemci bi što prije izvukli državu iz ekonomije, Englezima se pak ne žuri. Kao i toliko puta dosad, jednostavno su riješili manjak kompromisa zajedničkom izjavom u kojoj kažu da će izlazna strategija ovisiti o pojedinoj zemlji. Nekako je najviše razuma pokazao američki predsjednik Obama rekviziti da ostavlja prostor za još pokuši paketić poticaja, no i da bi trošenje dodatnog novca bilo ‘potencijalno kontraproduktivno’. Gordon Brown općenito je bio vjerojatno najzabrinutiji sudionik samita. Uz primjeru Dajju, čiji je komentar zaboravio kako ne treba burkati more kad je ionako nemirno, još je prvog dana upozorio da sve više cijene nafte, protekcionizam i velika nezaposlenost prijete potkopavanjem oporavka krhke ekonomije.

Da im ne bi bilo dosadno na uglavnom sastanku za rujan u Pittsburghu, ostavljeno je tako niz tema za potanku razradu, ali u sastavu G20, iako je i ovaj G8 bio najmanje osam, a više 10, 14, 25 itd.

Nešto više sreće imali su svjetski lideri da je riječ o klimi i gladi, problemima kojima su pristupili s optimizmom i ambicijom koja ostavlja dojam da su ih prvi put otkrili. Klima je bila prva na repertoaru i poslužila je kao kost koja se može baciti gladnim medijima i javnosti. Međutim, ni ta priča nije idealna. Iako su se bogati uspjeli dogovoriti o ambicioznim ciljevima smanjenja emisije stakleničkih plinova od 80 posto do 2050. i zadržavanju rasta globalne temperature za maksimalno dva stupnja od razine iz predindustrijskog razdoblja, zemlje u razvoju poput Indije i Kine, jednako obilni onečišćivači, nisu pokazale pretjerano zanimanje za prihvaćanje tog dogovora, ponajprije zato što ih je zasmetao manjak razrađene financijske konstrukcije, nešto što često prati obećanja razvijenih.

A propus toga obećanja za glad na svijetu prštala su i ovaj put. Dapače, u jednom je trenutku gotovo počelo i natjecanje tko će više milijardi obećati siromašnim zemljama za borbu protiv gladi, tako da je prvotni iznos od 15 milijardi dolara do kraja dignut na čak 20 planiranih u sljedeće tri godine. Ni tu nije još dogovoreno tko će upravljati tim izdašnim fondom, ali zna se da će Svjetska banka i UN-ove agencije blisko surađivati na tome. Zabavu i međusobna čestitana malo su pokvarile neke agencije koje su pritisknule Italiju i Francusku zbog nepoštovanja preuzetih obveza starih četiri godine. Save the Children tako je podsjetio na 20 milijardi dolara manjka, upravo od navedene osmorice, u odnosu na dogovoreno i da će ta cifra narasti vjerojatno na 25 milijardi sljedeće godine. Tko zna, možda je to sve velik nesporazum i možda se najnoviji dogovor zapravo odnosi na tih 20 milijardi manjka.

Talijanski premijer Berlusconi ocijenio je samit uspješnim, što nema veze s time da je on bio domaćin, ali jasno je da ništa važno nije postignuto. Povijest bi mogla zapamtiti jedino da je to, možda, bio posljednji samit na vrhu u takvu sastavu. Mnogi su sudionici već najavili da će ubuduće taj forum biti proširen novim svjetskim snagatorima, i to već u rujnu u Pittsburghu.