Home / Biznis i politika / Šesnaest godina razvoja

Šesnaest godina razvoja

Estetska kirurgija u posljednjih se dvadesetak godina razvila kao globalni biznis. U SAD-u se na godinu obavi oko 10 milijuna estetskih zahvata svih vrsta. U Jugoistočnoj Aziji najpopularnije su operacije očnih kapaka, u Brazilu smanjenje dojki, a u zemljama bivšega Sovjetskog Saveza rekonstrukcija himena. U Europi je, zbog znatno nižih cijena, u trendu odlazak na estetski zahvat u jednu od zemalja Srednje i Istočne Europe. Madžarska je, smatra kirurg Rajko Tončić, najbolje iskorištala svoje potencijale i od svoje estetske kirurgije uspješno razvila granu zdravstvenog turizma. Nagli porast zdravstvenog turizma u Madžarskoj uz dobru cijenu treba prispati i velikom broju letova ‘low cost’ kompanija koje iz cijele Zapadne Europe lete za Budimpeštu, uvjereno je Tončić.

Kada pacijent u Velikoj Britaniji vidi kako jeftino može doletjeti u Budimpeštu i tamo obaviti kirurški zahvat, a ujedno se i nekoliko dana odmoriti, rado će se odlučiti za takav aranžman, jer za tu cijenu u svojoj zemlji ne bi mogao obaviti ni operaciju – ističe Tončić.

Hrvatska pak, s druge strane, ima vrlo dobar kirurški kadar i relativno povoljne cijene kirurških zahvata, no problem hrvatskih estetskih kirurga je njihova relativna razjedinjenost. U prošloj su godini, prema dostupnim podacima, hrvatske poliklinike i ordinacije koje se bave estetskom kirurgijom ostvarile oko tri milijuna i 400 tisuća eura prihoda. Međutim, hrvatski potencijali u ovoj poslovnoj niši mnogo su veći, procjenjuje se da bi uz određene prilagodbe tržište moglo ‘težiti’ vrtoglavih dvjesto milijuna kuna. No kirurzi, odnosno vlasnici privatnih poliklinika i ordinacije estetske kirurgije moraju zajednički nastupiti prema Vladi i stranim tržištima. Naime, hrvatsko je tržište poprilično malo i da bi privatna poliklinika veličine 600 četvornih metara, koja zapošljava šest osoba mogla opstati, potrebno je obaviti oko 600 zahvata na godinu. Takav tempo moguće je održati jedino ako hrvatski liječnici uspiju privući strane klijente. Tvrtki Medicinska grupa, koju su prije nekoliko mjeseci osnovali stomatolog Goran Nedoklan i otorinolaringolog Miljenko Bura, cilj je ustanoviti tržište medicinskog turizma u Hrvatskoj. Ta je tvrtka, prema mišljenju estetskog kirurga Dinka Tončića, na dobrom putu, ali hrvatske privatne poliklinike osim što se bave medicinom moraju razmišljati poduzetnički.

Hrvatski bi estetski kirurzi trebali iskoristiti činjenicu da smo zemlja smještena na obali kao i to da smo sagradili vrlo dobre autoceste. Trebali bi orijentirati svoju ponudu prema zemljama u okruženju kako bi tom, već sagrađenom infrastrukturom, privukli potencijalne klijente, kao što su stomatolozi već učinili – kaže Dinko Tončić.

Veliki problem u Hrvatskoj predstavlja i način rada u državnim bolnicama. Opće je poznato da često pojedini plastični kirurzi pod dijagnostikom rutinskog zahvata obavljaju korekcije nosa i tako konkuriraju privatnicima koji su izloženi tržištu, plaćaju poreze, isplaćuju plaće zaposlenicima i stvaraju dodanu vrijednost. Kako bi hrvatska estetska kirurgija postala konkurentnom na svakim danom sve zasićenijemu europskom tržištu, poliklinike i ordinacije trebaju zajednički nastupiti prema državi, turističkim zajednicama kao i prema tržištima u kojima vide velike potencijale, te bi osim što se bave medicinskom djelatnošću trebala poraditi na sveobuhvatnoj usluzi. Znači, pacijentu iz inozemstva trebali bi osigurati sve, od prijevoza do Hrvatske, operacije, postoperacijske njege i odlaska u njezovu matičnu zemlju.

Poliklinika Tončić koja je otvorena prije godinu dana obiteljska je tvrtka u kojoj estetske zahvate izvode otac Rajko i sin Dinko. Obojica smatraju da se estetski kirurzi trebaju bolje međusobno povezati.

Brojke će možda biti i veće. No, u svakom slučaju, rast od 30 posto više je nego siguran – uvjeren je Biljecki, kojeg ne zabrinjava ni sve prisutnija nelikvidnost i činjenica da dio klijenata odugo vlači plaćanje svojih obveza.

Prema njegovim riječima, tvrtka ima dovoljno prihoda i dobiti da sama financira projekte i čeka na njihovu naplatu. Te riječi potkrijepio je podatkom da je od 29,5 milijuna kuna neto dobiti u prošloj godini isplatio 20 milijuna kuna, odnosno da dobit nije bila samo ‘na papiru’ kao u slučaju brojnih hrvatskih tvrtki, već da taj novac zaista ima na računu. Osim toga priličan broj projekata na kojima je Geofoto angažiran financira Svjetska banka, što jamči sigurnost naplate.

Racesija je zasad jedino djelomično poremetila planove s IFC-om, fondom Svjetske banke. Naime, početkom ove godine IFC je trebao postati suvlasnik Geofota s udjelom do 18 posto, ali oprez zbog recesije i promjena strukture ljudi u tom fondu zaduženih za ovu regiju usporila je taj proces. Pregovori se doduše nastavljaju i predstavnici tog fonda trebali bi u Geofoto doći ponovno potkraj srpnja. U isto vrijeme vode se i pregovori s Europskom bankom za obnovu i razvitak, koja bi u drugoj polovici kolovoza trebala provesti dubinsko snimanje poslovanja Geofota. Suradnja s EBRD-om neće biti na suvlasničkoj razini, već bi navedena banka trebala financirati jedan veliki projekt Geofota, o kojem za sada Biljecki ne želi iznosit ni kakve detalje, osim da je vezan uz regiju.

Kad je riječ o regiji, Geofoto je za potrebe projekata na tim tržištima u 2009. godini pokrenuo osnivanje novih tvrtki. Tako je u tijeku registracija tvrtke u Bugarskoj i Crnoj Gori, a nedavno je osnovana i tvrtka u Češkoj – Terramap Praha. Doduše, potonja nije osnovana zbog novog projekta, već kao direktni odgovor Geodisu iz Brna, koji se u posljednje vrijeme s iznimno niskim cijenama javlja na natječajima u regiji.

Geodis je dosad djelovao isključivo u Češkoj, ali u zadnje je vrijeme počeo raditi probleme na na-