Home / Tvrtke i tržišta / Što može pomoći

Što može pomoći

Dobro strateško planiranje potpuno iskorištava brojne alate strateške analize kao što su model pet silnica, karte strateških skupina ili vrijednosni lanac da bi pružilo uvid u evoluiranje industrije, promjene položaja konkurenata i komparativne prednosti tvrtki.

Mnogi menadžeri vjeruju da su njihovo poslovno iskustvo i znanje dovoljan izvor potrebnih informacija za provođenje učinkovitoga strateškog planiranja, što je gotovo uvijek neistinito i samo potkopava onu vrstu kritičkog razmišljanja potrebnog za stvaranje doista kreativnih strategija. Eric Okerstrom, potpredsjednik za upravljanje strategijom u Hagertyju, osiguravajućoj agenciji, naučio je tu lekciju tijekom nedavnog planiranja strategije. Kompanija je provela opširnu analizu svojih klijenata i tržišne segmentacije shvativši pritom da njezin brend i nije tako poznat kao što je viši menadžment mislio.

Naš je cijeli liderski tim vjerovao da većina suđionika tržišta zna tko smo i da želi s nama poslovati. Tijekom analize doznali smo da, iako je naš brend jak među osnovnim klijentima, još ima prostora za poboljšanje. Hagerty je imao poznat brend i oduševljene klijente, ali istraživanje je pokazalo da nije onoliko jak koliko su menadžeri mislili.

Preorijentirali smo velik dio svoje strategije i preispitali tko su doista naši konkurenti nakon analize dobivenih podataka – kaže Okerstrom. Shvatili su da je podjednako važno intenzivnije se usredotočiti na opći osiguravateljski kanal kroz koji su dolazile preporuke za tvrtkine proizvode iako je tradicionalni krajnji korisnik osiguranja još bio važan. Stoga su primijenili inovativan prodajni pristup s ključnim distribucijskim segmentom koji im pomaže dosegnuti velik dio tržišta koje su prije zapostavljali.

U slučaju Hagertyja promjena mišljenja ključnih menadžera trajala je dulje od jednog dana. Međutim, mnogi upravljački timovi vjeruju da se učinkovite strategije može odrediti, istražiti i dogovoriti na jednom, i to skraćenom, sastanku u kojem je glavni pokretač raspoređa vrijeme stanki za objed. Iako su sastanci izvan radnog mjesta korisni forumi za razmjenu informacija i bavljenje važnim pitanjima, morali bi optimalno trajati, nekoliko dana ili tjedana ako je potrebno, kako bi se prije njih mogle provesti potrebne pripreme, odnosno da se na njima mogu razviti konstruktivne diskusije i napraviti reviziju.

Menadžeri moraju biti upućeni u proces realizacije tijekom sastavljanja plana. Primjeri dva brenda tvrtke Hubbell pokazuju kako to postići u praksi. Oba se koriste dugoročnim strateškim planiranjem (LRSP), sustavom koji integrira planiranje u sustav izvršavanja. Na početku godine duboko urone u probleme konkurentnosti, a ostatak godine bave se mjerenjem i nadzorom napretka postignutog u relaciji s dogovorenom strategijom. Kad natele na nepredviđene okolnosti, što se redovito i dogodi, analiziraju ih u sklopu LRSP-a. Uz to stalno ažuriraju i popis stvari koje se moraju napraviti s promijenjenim uvjetima poslovanja.

Jednostavno rečeno, ti brendovi učinili su planiranje strategije kontinuiranim i dinamičnim, što je realističniji pristup od sastanka jedanput na godinu, koji još dominira u korporacijama.

Strateški planovi brzo zastare ako nema aktivnosti koja ih održava na životu. Još gore, menadžeri nekada osjećaju da su oslobođeni odgovornosti za izvršenje ako se sastanci za reviziju odgađaju ili u potpunosti otkažu. Najizravniji način za održavanje kontinuiranog fokusa na strategiju jest održavanje redovitih sastanaka za reviziju strategije. Na kraju formuliranja strateškog plana menadžeri bi trebali uspostaviti proces strateškog upravljanja u kojem se sastanci za reviziju dogovaraju godinu unaprijed.

Tako menadžeri mogu biti sigurni da će vrijeme predviđeno za ove sesije biti netaknuto. Da bi sastanci bili produktivni, menadžeri trebaju biti razviti trajni dnevni red koji se može pratiti svaki put kad se sastanu. Strategija stvorena na početku realizacijskog ciklusa morala bi biti tema razgovora na svakom sastanku bez diskusije o operacijskim pitanjima kako bi se izbjegao nestrukturni razgovor. Vođenje učinkovitih sastanaka za reviziju strategije vještina je koja se uči, a počinje s utvrđivanjem rasporeda i držanjem dogovorene strategije.