Tvrtka Euro V.A.L. u vlasništvu Vjeke Šimića nastala je od male videoteke. Danas zapošljava 17 ljudi i bavi se duplikacijom sadržaja na DVD- i CD-medijima, računalnom videoobradom te videoprodukcijom.
Na vrijeme Univerzijade 1987., dok je Zagreb bio okićen slikama vjeverice Zagi i dok je Dražen Petrović palio baklju na maksimirskom stadionu, Vjeko Šimić radio je u INA-OKI-ju. Njegova je majka bila nezaposlena, nedostajalo joj je još nekoliko godina do umirovljenja, pa je Šimić odlučio otvoriti videoteku na njezinu ime. Nalazila se u prostorijama Standard konfekcije u zagrebačkoj Dubravi, a vrlo se brzo pokazalo da je riječ o maloj, ali dobroj investiciji. Od videoteke na samo šest četvornih metara nastao je Euro V.A.L., tvrtka koja danas zapošljava 17 ljudi i bavi se poslovima vezanim uz proizvodnju i distribuciju audio-vizualnih sadržaja: duplikacijom sadržaja na DVD- i CD-medijima, videonadzorom, računalnom videoobradom i zastupnik je profesionalne Panasonicove videoopreme za Hrvatsku, s time da je u posljednjih nekoliko godina ozbiljno ušla i na tržište videoprodukcije.
Počeci su, navodi Šimić, bili dobri, vjerojatno zato što se u taj posao upustio potkraj osamdesetih kad je zavladala prava ekspanzija videorekordera i videoteke. Posao je postupno napređovao, pa je odlučio proširiti biznis.
- Budući da sam nabavljao kasete za vlastitu videoteku, primijetio sam da bih mogao nabavljati kasete i za druge videoteke. U početku je to bio mali dodatni angažman – sjeća se Šimić.
Dobavljanje legalnih kaseta drugim videotekama pokazalo se pravim potezom jer su vlasnici plaćali predujam, a originalne kasete bile su tražena roba. Na ruku mu je išlo i to što kompanije poput Jadran filma ili Jugotona koje su imale ugovore s vodećim producijskim kućama nisu znale koliko je malih videoteka po Hrvatskoj, pa mu je Šimićeva distribucijska mreža poslužila kao odličan kanal.
-
U Jugoslaviji smo bili sedma tvrtka s ugovorom za distribuciju filmova na videokasetama malim videotekama. Shvatio sam da videoteka izvan Zagreba nema kontakte i pristup velikim kompanijama, pa sam nakon radnog vremena sjeo u automobil i obilazio videoteke u okolici – kaže Šimić. S vremenom se Šimić odlučio na kupnju licencije za filmove pošto su videoteke, radi novog zakona, smjele iznajmljivati samo originalne naslove. Poznavao je tržište i ljude u tom poslu, u vrlo kratkom roku shvatio je kako stvari funkcioniraju, pa je kupio prvi film i počeo ga distribuirati.
-
Tada smo počeli ozbiljnije raditi i osnovali tvrtku pod današnjim imenom Euro V.A.L. Prvo samostalno izdanje koje smo plasirali na tržište bilo je deset povijesnih dokumentaraca. Uglačnom je bila riječ o filmovima B- i C-produkcije jer smo za A filmove bili premali – dodaje Šimić.
Kako se tada nitko u Hrvatskoj nije bavio proizvodnjom, odnosno doradom kaseta, Šimić je vidio priliku za svoju tvrtku. Nabavio je stroj koji je namotavao onoliko vrpce u kasetu koliko je trajao film zbog čega su one bile jeftinije.
