Iako je ekranizacija legendarnog djela J.R.R. Tolkiena, trilogija ‘Gospodar prstenova’, dosad zaradila oko šest milijardi dolara, producenti New Line Cinema, kćerinske tvrtke Time Warnera, tvrde da profita uopće nije bilo. Nasljednici Tolkiena, sin Christopher i kći Priscilla te drugi, zasad su od studija dobili tek deset tisuća dolara.
Da je Hollywood zaista tvornica snova u kojoj je sve moguće, saznali su nedavno i dragi, ili u svakom slučaju krajnje naivni, ljudi iz Zaklade Tolkien, koju je osnovao sin velikana J. R. R. Tolkiena Christopher, shvativši tko je zapravo kreativan u Hollywoodu. Nije, naime, stvar samo u tome da se snimi film koji će poharati kina i DVD-e, već treba znati ‘zaraditi’ i nakon što si zaradio. I ne kaže se zaludu da su sve što vam u Americi treba za uspjeh skupi odvjetnik i skupi računovođa. Potomci jednog od najvećih britanskih pisaca podnijeli su tužbu protiv kompanije New Line Cinema, u čijoj je produkciji snimljena legendarna trilogija ‘Gospodar prstenova’, kapitalno djelo Johna Ronalda Reuela Tolkiena, nakon što im je postalo jasno da će od hita koji je rasturao Božić u kinima tri godine zaredom na kraju uspjeti u madrac ugruri smiješnih deset tisuća dolara.
Taj su novac, naime, dobili kao predujam prije početka snimanja trilogije, iako ugovor između autora i producenta Saula Zaenza iz 1969. godine navodi da, tada Tolkien, danas njegovi nasljednici, imaju pravo na 7,5 posto buduće zarade filma. Zaenz, čovjek koji tu i tamo nešto producirao, ali zato pogodi (‘Let iznad kukavičjega gnjezda’, ‘Engleski pacijent’, ‘Amadeus’), u međuvremenu je prava preprodada kompaniji lakih prstiju, isto tako nije uspio tek tako iskamčiti svoj novac, pa je to morao učiniti sudskom tužbom koja je riješena u njegovu korist prije četiri godine i kojom je dobio 168 milijuna dolara. Možda zvuči mnogo, ali ako se zna da je ukupna zarada triju filmova dosad procijenjena na šest milijardi dolara, to je kikiriki, kako se kolokvijalno kaže. Osim tog primjera činjenica da su pokušali na isti način izmuljati i redatelja Petera Jacksona, koji je dobio zadovoljstvu nepoznatog iznosa opet sudskim putem (nagodbom), sugerira da pokušaj izigravanja Tolkienovih nasljednika nije ništa osobno, to je jednostavno poslovni model.
A da je trilogija unatoč kreativnom računovodstvu koje tvrdi da dobiti nije bilo ipak bila iznimno uspješna sugerira želja za ekranizacijom novog spektakla inspiriranog Tolkienovim ‘Hobitom’. To djelo već je krenulo u produkciju, redatelj je maštom bogati Meksikanac Guillermo del Toro, Jackson je ovaj put producent, a zakazane su već i premijere za 2011. i 2012. No, nedavne komplikacije mogle bi, nažalost milijuna obožavatelja diljem svijeta, stvar oduljiti. Zaklada Tolkien traži odštetu od 220 milijuna dolara, ali i, što bi vjerojatno mogla biti mnogo gora situacija za New Line, oduzimanje prava na ‘Hobita’, čime bi dotična kompanija ostala bez nesumnjivo ogromnog prihoda, procjene već govore o nekih četiri milijarde dolara.
Christopher Tolkien, najmlađi sin velikog J. R. R.-a, čija je djela posthumno počeo sabirati i uređivati, među kojima su i originalne karte za djelo ‘Gospodar prstenova’. Usprkos činjenici da je ‘samo’ sin, njegova uloga u opusu njegova oca nije zanemariva. Od ranih nogu Christopher je bio prva i najvažnija publika za priče svoga oca, koje su tek kasnije počele dobivati svoje uvezane primjerke. Tako je upravo Christopher imao čast među prvima čuti početke o Bilbu Bagginu, kasnije središnjem liku romana ‘Hobit’, čija ekranizacija upravo postaje upitna, a kasnije i razradu, svojevrsni nastavak, ‘Gospodara prstenova’, legendarne trilogije koja je nastajala čak 15 godina.
Nakon smrti njegova oca 1973. upravo se Christopher uhvatio u koštarac s ogromnim, uglavnom neobjavljenim materijalom svoga oca, koji je počeo organizirati i uređivati, što je rezultiralo izdavanjem opsežnog djela ‘Silmarillion’, ‘Nezavršenih priča’, ‘Povijesti Međuzemlja’ u čak 12 svezaka te ‘Hurinove djece’, jednog od najranijih Tolkienovih rukopisa. Posljednja dosad izdana priča je ‘Legenda o Sigurdu i Gudrunu’.
Studio je imao nešto drugačiji pogled na stvari. On je u računici uključio samo 20 posto prihoda iz kućne zabave (DVD-i i slično), umjesto svih 100 posto, kako nalaže ugovor, tvrde Tolkienovi nasljednici, sin Christopher i kćer Priscilla (dvoje od četvero književnikove djece), oboje već u osmom desetljeću života. ‘Sporazum navodi ‘sve’, izjavila je Eskenazi. ‘Sve ne znači 20 posto. Sve znači sve’. S druge strane, iz New Linea, kćerinske tvrtke Time Warnera, tvrde da je ugovor ‘dvosmislen’ i pozivaju se na činjenicu da kućna zabava nije uopće postojala u trenutku sklapanja ugovora te da se stoga udio određuje prema razumu i tržišnom prosjeku, što je 20 posto. Osim toga, odvjetnici kompanije objašnjavaju i da u sporazumu jasno stoji da je udio od prihoda drugog nastavka 2,5 posto. Prepucavanje nastavljaju nasljednici podsjećajući da je izvorni ugovor podijeljen na dva dijela i da oba jasno specifičiraju 7,5 posto kao udio u prihodima svih filmova.
Nadalje, i troškovi su za tužitelje upitni. Među njima, pažnju su privukle isplata neimenovanom glavnom glumcu za projekt koji nema veze s ‘Gospodarom prstenova’ i milijun dolara završne naknade plaćene za sva tri filma, iako je vrijedila samo za prvi dio. Za kraj, Eskenazi navodi odbijanje troškova distribucije za tržište kućne zabave. Ukratko, iz viđenog se da zaključiti da je New Line Cinema odlučio maksimalno iskoristiti tržište kućne zabave i zaradu nakon prikazivanja u kinima za kreativno računovodstvo računajući na zastajelost izvornog dogovora i, kako kažu, njegovu dvosmislenost.
Što se najnovijeg slučaja tiče, put ‘Gospodara prstenova’ na veliko platno nije bio lak, a pokušaja adaptacije njegovog djela nekoliko je. Ipak, mnogi će se složiti da je tek s Peterom Jacksonom i New Line Cinemom, koji su u proizvodnju trilogije uložili oko 200 milijuna dolara, bogata mašta J. R.R.-a dobila odgovarajući prijelaz u sedmu umjetnost. Dosad su napravljene tri adaptacije, od kojih je prva, 1978., animirani film Ralphi Bakshija, čiji je drugi dio, neovisno o Bakshiju, realizirala animatorska kuća Rankin-Bass dvije godine kasnije, kao televizijski specijal. Treća, i naravno daleko najpoznatija, filmska je trilogija u režiji Petera Jacksona, koju su neki proglasili izvrsnom, iako je bilo i nezadovoljnih obožavatelja, dođuše ne previše. Bez obzira na podijeljene dojmove, čovjek je zaista imao strahovito težak posao prebacivanja jedne od najzračenijih fantazija u povijesti književnosti u filmovu razumnom trajanju, pritom morajući zadovoljiti niz različitih subjektivnih zamisli izgleda toga imaginarnog svijeta.