Pet dvojenih mjera nove premijerke

Ekonomska učinak kriznog poreza bio bi posve sigurno loš jer to bi bio dodatni udar na likvidnost zbog nereda u sustavu plaća. S gledišta monetarne politike bi to lakše da su umjesto kriznog poreza smanjeni rashodi države.

Osim kriznog poreza dosad je predloženo da se u sustavu PDV-a ukinje tzv. nulta stopa tog poreza. Ponovno se predlažu promašeni porezi na plovila, skupe automobile i tzv. SMS-porez (uvođenje trošarina na mobitele).

U međuvremenu zbrku već izazivaju dvije Vlade odluke o plaćama u trgovačkim društvima u državnom i pretežno državnom vlasništvu. Riječ je o odluci o utvrđivanju plaća i drugih primanja predsjednika i članova uprava trgovačkih društava (ograničenje plaća na 16.964 kune) i onoj koja formalno nije obvezujuća, nego je Vladina preporuka trgovačkim društvima da sa socijalnim partnerima izmijene kolektivne ugovore i plaće svih zaposlenih linearno smanje 10 posto.

Računovode već boli glava od tih odluka jer postavlja se pitanje što ako se ne postupi prema tim odlukama, odnosi li se to samo na plaće u novcu ili i na sve one primitke u naravi. Uglavnom, postavlja se niz pitanja zbog nedorečenosti tih odluka. Može se očekivati da će se druga odluka, prihvati li se prijedlog o uvođenju kriznog poreza, zbog ishitrenosti staviti izvan snage.

‘Nedodirljive proračunske stavke’ Vlada još ne dira. O njezinu odnosu prema tim stavkama najbolje govori to što se na njezinu maratonskoj sjednici premijerka Jadranka Kosor u trenutku okretnula Ivanu Šukeru, ministru financija, i rekla mu da nazove Ruždaka, rizičara Crkve u Hrvata, ‘neka i oni nešto daju’.

Sa zanimanjem se očekuje koliko će postotaka svečanosti samo sebi dragovoljno smanjiti prihod. Usporedbom, velike projekte Vlada i dalje izbjegava ukinuti, za neke samo predlaže usporavanje dinamike njihova financiranja. To se i nako radilo i dosad, jer od 2000. svake godine proveo bar jedan rebalans, a 2001. čak i dva tijekom godine.

Nijednom predloženom mjerom Vlada se još nije odmakla od ‘vatrogasnog’ kranja proračunskih rupa, koje su ovaj put toliko da prijete bankrotom Republike Hrvatske. I dalje izostaju prave mjere za prevlađivanje krize smanjenjem stavki rastrosne države i povećanjem proračunskih prihoda od novorazvijenih gospodarskih aktivnosti i povećanja zaposlenosti.

Zagovornici varijante većeg oporezivanja umjesto smanjenja plaća i mirovine dokazuju da su mirovine u poreznom smislu u povoljnijem položaju u odnosu na sve druge vrste dohodaka. To je, možda, donekle točno, no naličje prijedloga većeg oporezivanja i plaća i mirovine jest u računovodstveno-knjigovodstvenoj gluposti sustava prema kojemu se iz iste blagajne najprije fiktivno isplati veći iznos da bi se nakon smanjenja poreza u istu blagajnu vratio iznos za koji su plaće i mirovine smanjene pa to smanjenje uplatilo na račun države. To će prouzročiti besporedbne knjigovodstvene troškove.

Koliko je pak važan i knjigovodstveni pristup, vidi se prema tome što su sindikati izvorno predložili progresivno oporezivanje kriznog poreza, a Vlada je to odbila inzistirajući na linearnoj stopi jednako za sve ‘zbog poreznih evazije koja bi se dogodila u sustavu progresivnog oporezivanja’.

Najavljeno je bilo da će se zbog rezanja plaća i mirovine morati mijenjati 30-ak zakona (samo su mirovine uređene s 10-ak zakona). Prihvati li se umjesto rezanja krizni porez, neće trebati mijenjati 30-ak zakona, nego se sve može riješiti donošenjem jednog zakona o kriznom porezu kojim bi se privremeno promijenili i članici u ostalih 30-ak zakona.

Još se ispituje je li ustavno moguće jednim zakonom promijeniti pojedine odredbe u svih ostalih 30-ak zakona. U Vladi su svjesni problematične usvjetnosti rebalansnih promjena zakona i pokušavaju osmišljati rebalans koji neće imati proceduralne pogreške kojima bi se stvorio novi ustavnosudski postupak i dosuđivanje vraćanja duga nekoj skupini kao što je to bilo s dosuđivanjem vraćanja duga umirovljenicima.

Ustavni sud dosad je imao pristup o gospodarskim i socijalnim pravima sličan pristupu Europskog suda za ljudska prava. Prema njemu države trebaju imati nešto veću slobodu prosudbe kad prava treba ograničavati radi uravnoteženja proračunskih prihoda i rashoda. Načelno, primjerice za mirovine, kad se nekomu jedanput daju prava, ne mogu mu se u cijelosti oduzeti. Ili, ako se i oduzimaju, mora se osigurati duž razdoblje prilagodbe. Ali pri restrikcijama u kojima se mirovine ne oduzimaju, nego se samo smanjuju, sloboda prosudbe država veća je. Slično je i s plaćama. Suspenzija kolektivnog ugovaranja moguća je samo na određeno vrijeme, dok kriza traje.

U svakom slučaju, nakon uvođenja kriznog poreza mirovine će ostati u povoljnijem poreznom položaju u odnosu na sve druge vrste dohodaka. To bi pak pravnicima omogućilo da umjesto rezanja mirovine učinak kriznog poreza pravno kvalificiraju kao smanjenje poreznih pogodnosti umirovljenicima. To će osobito pokušati Ustavni sud, u kojemu su suci zahvalni Vladimiru Seksu što su izabrani, mnogi u dvojbenim izbornim postupcima.

U varijanti smanjenja plaća i mirovina pravni rizik od ponavljanja ustavnosudskog postupka i ponovnog dosuđivanja novoga duga sličnog prijašnjem tzv. umirovljeničkom dugu vrlo je velik. Međutim, u varijanti povećanja oporezivanja plaća i mirovina uvođenjem kriznog poreza umjesto njihova rezanja taj je rizik znatno manji, a dio pravnih stručnjaka tvrdi da tog rizika u većem oporezivanju zapravo nema.

Osim pravnog, naravno, u igri je i politički kontekst prijedloga da se umjesto rezanja plaća i mirovina poveća njihovo oporezivanje. Izvorno je riječ o prijedlogu sindikata zaposlenih u državnoj upravi koji je Vlada prihvatala i samo malo modificirala. Nakon prihvatanja tog prijedloga o kriznom porezu ostali sindikati zaposlenih u gospodarstvu neće moći zadugo od poslodavaca tražiti povećanje plaća.

I to su već neki sindikalci počeli shvaćati, tako da će se ponovno međusobno posvađati, što znači da je i Vladi Jadranke Kosor uspjelo podijeliti sindikate.

Premda do odluke Sabora ništa nije sigurno, umjesto rezanja državnih rashoda Vlada Jadranka Kosor pokusa nametnuti uvođenje kriznog poreza. Najnovijim prijedlogom ne bi se rezale (smanjivale) plaće i mirovine, nego bi se uvođenjem tzv. kriznog poreza povećalo njihovo oporezivanje, vjerojatno prema stopi od pet posto. Obveznici uplate te porezne diktature bili bi isplatali za sve vrste isplata.

Većim oporezivanjem plaća i mirovina ostvaruje se isti fiskalni učinak kao i rezanjem. Treće ‘rješenje’ bilo bi tiskanje novca i inflacija. Taj je model relativno veliko zahtjevajući. Kriznim porezom u proračun bi se trebalo slijediti otprilike 5,5 milijardi. Neće više biti ni božićnice za ovu godinu ni regresa za iduću.

Riječ je o transferu gotova novca, što bi monetarnim vlastima donekle olakšalo situaciju jer bi nakon uvođenja kriznog poreza dodatno pala domaća potražnja. Zato bi i bankarski sustav morao malo ‘olabavjeti’, možda i snižavanjem kamata. Ekonomski učinak bio bi posve sigurno loš jer to bi bio dodatni udar na likvidnost zbog nereda u sustavu plaća. S gledišta monetarne politike bilo bi lakše da se umjesto kriznog poreza smanje državni rashodi. Još se ne zna koliki bi deficit bio nakon uvođenja kriznog poreza i drugih mjera.