Oko danas vrijedi tržište faktoringa i koliko je ono zbog sve veće nelikvidnosti ‘teže’ nego prošle godine, može se samo grubo procijeniti. Hanfa na svojim internetskim stranicama u vrijeme pisanja ovog teksta još nije objavila godišnje izvješće za 2008. (iako je ono u Saboru prošlo), a o podacima za ovu godinu očito će se moći raspravljati tek sredinom iduće. Šteta što se podaci o faktoringu ne prate redovito kao što se prate osiguranja, leasing, investicijski i mirovinski fondovi ili sama burza, jer u vrijeme kad nitko nikomu ne plaća faktoring kao otkup nedospjelih potraživanja sigurno postaje sve zanimljiviji.
Faktoring ipak može donekle ubrzati novčani tok poduzeća. Preostaje samo pouzdati se u procjene samih faktoringaša.
Arsen Paro, direktor Direkcije za faktoring u PBZ-u, kaže da se tim biznisom u Hrvatskoj bave banke i 10-ak faktoring društava od koji prva dva (Erste Factoring i Prvi faktor) imaju udjel veći od 80 posto u ukupnoj aktivit faktoring društava. U prvih šest mjeseci 2008. faktoring društva otkupila su fakture od 2,5 milijarde kuna, u poslovima eskonta mjenica još 2,6 milijardi. Kad se tim brojkama pridoda otkup faktura i mjenica u bankama, Paro procjenjuje da je lani otkupljeno oko 15 milijardi kuna, prije svega u obliku eskonta mjenica i faktoringa.
Ove će se godine rast financiranja putem faktoringa zaustaviti zato što su izvori financiranja ograničeni, komercijalni su rizici u poslovanju poduzetnika veći kao što je veća i neizvjesnost u prognozama poslovanja. Veću će ulogu dobiti funkcija upravljanja rizicima nego razvoj i širenje novih poslova – uvjereno je Paro.
Kaže da putem faktoringa financiraju poduzetnike koji imaju osigurano tržište za svoje proizvode i usluge i kvalitetna trgovačka potraživanja. Osim faktoringa klijente savjetuju u uporabi jamstava, kratkoročnih cesijskih kredita, eskonta mjenica, a kreditiva, platnog prometa.
Faktoring kao način naplate trgovačkih potraživanja preporučujemo poduzetnicima koji imaju sigurno tržište, kvalitetne kupce i odgođenu naplatu od 30 do najduže 180 dana. U tim slučajevima faktoring je dobar način financiranja tekućeg poslovanja, s minimalnim rizicima i bez kreditnog zaduženja. Kod faktoringa nije važna veličina poduzeća ni grana djelatnosti, nego kvaliteta trgovačkog potraživanja i dobar bonitet kupca. Lani je prosječan iznos po jednom faktoringu iznosio otprilike 350 tisuća kuna – kaže Paro.
Igor Fišer, predsjednik Uprave Raiffeisen Factoringa, misli da će poslovanje faktoring društava (uključujući banke) ove godine biti usporeno, no ipak će rasti. Prošlogodišnja realizacija faktoring prometa od 11-ak milijardi kuna ove godine mogla dosegnuti 14 milijardi, što je 25 do 30 posto više. Sam Raiffeisen Factoring u prvoj je polovini ove godine u odnosu na isto razdoblje lani porastao više od 50 posto. U tom je razdoblju zabilježen i znatno veći broj zahtjeva za faktoringom i znatno veći broj dostavljenih računa za otkup.
Suprotno općim razmišljanjima faktoring je usluga namijenjena stabilnom ekonomskom okruženju. Sadašnja će situacija, dakle manjak likvidnosti u zemlji i otežana naplata, neizbježno više skrenuti pozornost na taj relativno nov i nedovoljno prepoznat oblik financiranja, čime će se skratiti vrijeme potrebno da tržište prihvati novost. Istodobno rad u uvjetima ekonomske krize one moguća da faktoring poslovi pokazuju sve svoje prednosti. Vjerujemo da će smirivanjem krize poduzeća prihvati faktoring kao svoju trajnu politiku naplate potraživanja (za razliku od sadašnje upotrebe radi spašavanja trenutačne likvidnosti) jer faktoringom svi sudionici ostvaruju pozitivan financijski učinak. Nažalost, dio poduzetnika misli da je faktoring rješenje za naplatu njihovih dospjelih, neosiguranih i upitnih potraživanja. Koristimo se prilikom da ponovno istaknemo da je faktoring otkup nedospjelih kvalitetnih potraživanja – poručuje Fišer.
Objašnjava i da faktoring namijenjen poduzećima može ponuditi kvalitetna nedospjela potraživanja na osnovi isporučene robe ili obavljenih usluga za otkup, a posebno je koristan za male, srednje i druge brzorastuće poduzetnike koji se ne žele ili ne mogu zadužiti za financiranje vlastitih potreba kratkoročne likvidnosti.
Zbog fiksnih troškova faktoring se ne isplati ako je pojedinačni iznos manji od 50 tisuća kuna. U tom slučaju iznos fiksnih troškova uvelike povećava cijenu iako nominalno promatrajući ti fiksni troškovi nisu visoki. Na primjer, 500 kuna u odnosu na 50 tisuća kuna jedan je posto, a u odnosu na 500 tisuća kuna to je samo 0,1 posto – savjetuje Fišer.
