Home / Edukacija i eventi / Velika pomoć kolega

Velika pomoć kolega

Više od 600 zaposlenika u anonimnoj anketi priznaje da je zadovoljno na poslu, a kad već godinama iz tvrtke odlazi malo ljudi, nedvojbeno se može zaključiti da je to uspjeh čelnih ljudi uprave, prije svega menadžera zaduženog za razvoj ljudskih potencijala. Taj posao u Auto Zubaku d.o.o.-u već godinu i pol vodi Lana Balić-Matijašević, 26-godišnja menadžerica iz Zagreba, pod čijom su inženjerijom, među ostalim, i zapošljavanje novih ljudi, nadzor ulaganja i odjela te, što je najvažnije, edukacija. I sama s veseljem dolazi na posao, i to redovito prije osam sati da bi stigla u miru popiti kavu s kolegama u obližnjem kafiću.

Imala sam sreću da su mi nakon nepunih godina dana rada, dakle kao nekomu tko je tek izašao s fakulteta, pružili toliko povjerenja da odmah počinjem kao voditeljica Odjela za razvoj ljudskih potencijala i da radim u okolini u kojoj je jedna od najvažnijih stvari uvažavanje i poštovanje svih – dakle kolega, poslovnih partnera i klijenata. Zato nikad ne bih prihvatila da se moj posao zove razvoj ljudskih resursa. Ljudi su ljudi, a ne resursi. Naravno, oni koji su zaposlili u Auto Zubaku nisu joj nimalo slučajno pružili povjerenje jer iako je vrlo mlada, njezina biografija, ali i stav, svakomu jasno govore da je riječ o znatiželjnoj, odlučnoj, ambicioznoj i sposobnoj ženi koja, posve netipično za svoje godine, ima i veoma razvijenu socijalnu inteligenciju, pa lako i s pravom mjerom empatije komunicira s ljudima. Osim toga, na razgovor za svoj posao došla je temeljito pripremljena. Na internetu je doznala sve što je mogla o poslovanju tvrtke i čelnim ljudima, proučila je sve publikacije koje je u Auto Zubakovu salonu glumeći potencijalnog kupca mogla pronaći na policama, diskretno je porazgovarala sa zaposlenicima salona da vide kako ‘dišu’. Kad je počeo intervju za posao, bez potrebe za glumom, djelovala samopouzdano i informirano.

Borila sam se za posao jer sam ga silno željela i zato si nisam mogla dopustiti improvizacije jer se one lako ‘pročitaju’. Gledam to već tri godine otkad sam upravo ja među onima koji vode razgovor za zapošljavanje. Iznenađena sam koliko ljudi dolazi a da baš ništa ne zna o tvrtki. Neki čak nisu svjesni ni da nam je područje poslovanja autoindustrija, koja je vrlo specifična. Svima koji me pitaju kako se prijaviti za posao kažem: ‘Nemojte dopustiti da se iz vas izvlače riječi. Onima s kojima razgovarate morate dokazati da im imate što ponuditi, a ne očekivati obrnuto’ – napominje Balić-Matijašević.

Dok razvija nove projekte, razrađuje metode razvoja i usavršavanja vještina i kompetencije Auto Zubakovih zaposlenika te provodi istraživanja. U svom tehnološki suvremeno opremljenom uredu rado sluša i glazbu s radija, kojput, priznaje, malo preglašno. Bežični internet, laptop, videokonferencija za razgovor s dislociranim uredima, mobitel i IP telefonija nezaobilazna su joj sredstva za rad, no Balić-Matijašević ipak tvrdi da često uočava kako tehnologija i brojne informacije dostupne na internetu ne mogu biti od koristi onomu tko ne zna selekcionirati informacije prema važnosti i prepoznati relevantnost izvora.

Srećom, u svom poslu imala sam veliku pomoć svojih kolega i nadređenih. Oni su mi pomogli da shvatim kako je moguće imati ovce i novce, odnosno napraviti ravnotežu između poslovnog i privatnog i biti uspješan i ispunjen kao osoba te me naučili svemu što znam o poslovnim smjernicama, izradi statistika i operativnim planovima. Istina, znamo se zateći u žustrim raspravama, ali argumentacija nikad ne prelazi u osobno prepucavanje – kaže Balić-Matijašević, koja u slobodno vrijeme koristi kondiciju održava sportom: jogom, pilatesom, aerobikom, a osobito ‘gušta’ u ‘življanju’ nad lopticom u dvorani za skvoš.