Antalya: Rusi spašavaju sezonu

Predstava Petera Brooka ‘Ljubav je moj grijeh’, s podnaslovom soneti Williama Shakespearea, nije razočarala, ali je nedvojbeno progovorila o životnoj i umjetničkoj fazi slavnog redatelja. Komorno čitanje 30 soneta, tematski podijeljenih u četiri skupine (‘Razorno vrijeme’, ‘Razdvojenost’, ‘Ljubomora’, ‘Pobijedeno vrijeme’) u izvrsnoj interpretaciji dvoje britanskih glumaca iz Brookovog kazališta Theatre des Bouffes du Nord i Međunarodnog centra za kazališno stvaralaštvo (C.I.C.T.) Natashe Parry i Brucea Myersa doista je interpretiralo guste, slojevite, lijepe i mudre stihove velikog barda Shakespearea.

Uvjerljivost dvaju interpreta koji su u dijaloškom, a i samim time i dramatskom odnosu, zbog konfrontacije misli i stavova, te istinsko razumijevanje materije koju donose zaista su impresivni, ali je takvo komorno čitanje soneta recepcijski zahtjevno za gledatelja/slušatelja. Cjelina scenjske adaptacije soneta dobro je osmišljena, tematski i dramaturški, pogotovo treba istaknuti činjenicu da ih čitaju glumac i glumica zrelije dobi, u funkciji pjesnika i adresatkinje stihova, koja opet autonomno uzvraća sonetom, što je odlično upravljeno dijaloga pjesnikovih misli, ali i relativizacije rodne oznake onoga/one kome su soneti namijenjeni (većina književnih povjesničara pretpostavlja da su bili upućeni muškarcu, a ne ženi).

Sceneografija je reducirana, prostor brokovski prazan, ogoljen, tako da iz njega izvire dubrovačka tvrđava Lovrijenac, posvećeno šekspirsko mjesto, i tom kontekstualizacijom puni prostor u kojemu se nalaze dva decentno kostimirana glumca i čebalist Franck Krawczyk. Glazbom Louisa Couperina (1626-1661), bliske elizabetinskom razdoblju, stvara kratke glazbene interludije, ali cjelina nije dovoljno osmišljena izvedbenim elementima, osim interpretacije stihova, da bi se mogla smatrati kazališnom predstavom, prije scenskim izvođenjem-čitanjem soneta. Njih 30, koliko god da su tematski dobro raspodijeljeni, doista traže maksimalnu koncentraciju gledatelja, a kada je riječ o 50 minuta žanrovske jednake poezije, pogotovo zato što je tako slojevita, iziskuje i određen napor.