Internetska banka

Na početku novog tisućljeća, u vrijeme dot-com revolucije, ideju o osnivanju bankovnih institucija, tzv. virtualnih banaka, preuzelo je nekoliko poduzetnika, najprije u SAD-u, a poslije i u drugim dijelovima svijeta. Nepostojanje bankovne infrastrukture smatralo se prednošću koja omogućava internetskim bankama da ponude veće kamate i manje troškove naknada za svakovrsne transakcije. Prva internetska banka osnovana je 1995. u Atlanti – Security First Network Bank, koju je nakon tri godine preuzela Royal Bank of Canada (RBC). Iako SFNB na početku nije ostvarivao znatan profit, dokazano je da taj model može egzistirati. Slične institucije osnovane su i u EU (Enba iz Dublina) i u Aziji (finatiQ iz Singapura), no pucanje dot-com balona potopilo je većinu e-banaka koje su preuzele velike bankovne institucije. No, dokazano je da model može funkcionirati, samo je za profitabilnost potrebna veća baza klijenata s obzirom na to da su usluge mnogo jeftinije. Najvjerojatnije zbog toga što predstavljaju konkurenciju standardnim bankarskim modelima koji upoštevaju veliki broj zaposlenih, internetske banke neće zaživjeti još neko vrijeme dok se veliki ne dosjete na koji način putem interneta ostvarivati slične profitne stope.

Razvijenijih bankovnih sustava Europe i svijeta, no autori nisu jedinstveni u ocjeni zašto je tome tako. Dok neki smatraju da usluge koje banke putem interneta nude svojim klijentima postaju popularnije zbog same popularizacije interneta u našoj zemlji, drugi tu činjenicu pripisuju krizi i svijesti građana kako valja posebno voditi računa o redukciji svih troškova, pa tako i onih koji se odnose na bankarske usluge. Istina leži negdje između, kao i u svim prijeporima koji se vode oko prednosti elektroničkih usluga prema onima na koje smo inače naviknuli. Djelomice se popularizacija interneta može pripisati uštedama koje sa na taj način mogu ostvariti, kako na strani korisnika, tako i na strani samih banaka.

U zajedničkoj studiji i analizi bankovnog tržišta s aspekta uvođenja i penetracije internetskog bankarstva stručnjaci sa sveučilišta u Barceloni i Milanu uspjeli su pokazati kako internetsko poslovanje predstavlja uštedu i za banke, koje uvođenjem takve usluge imaju manje troškove transakcija zbog potpunog ili djelomičnog nestanka manuelnog rada koji su do tada obavljali djelatnici u poslovnici.

No, studija donosi i podatke o tome kako penetracija internet-bankarstva ovisi i o ukupnoj informatičkoj pismenosti klijenata – posjeduju li kućanstva računala, koliko se znaju koristiti internetom i jesu li dovoljno informatički pismeni, postoji li uopće priključak, po mogućnosti broadband, na internet koji bi im mogao omogućiti korištenje usluga elektronskog bankarstva. Sve su to čimbenici koji prema studiji utječu na razinu prihvaćenosti e-bankinga u pojedinoj zemlji.

U Hrvatskoj, međutim, nema posve internetskih banaka, financijskih institucija bez poslovnica koje posluju isključivo elektronski (internetom ili telefonom i faks-uređajem), a koje čine daljnji korak u evoluciji bankarskih usluga. Iako su čiste e-banke i u Europi prilično rijetke, studija tvrdi da će se u tom smjeru razvijati bankarstvo u budućnosti, no teško je reći kad ćemo najveći broj potreba za bankovnim uslugama rješavati bez posredovanja bankovnog službenika. Kao i u Europi i SAD-u, internetsko bankarstvo u Hrvatskoj prvi su uveli najveći, ne toliko zbog toga da reducira vlastite troškove, već zbog privlačenja novih klijenata, pogotovo onih koje bismo danas nazvali ‘geekovima’, osobama sklonima novim tehnologijama.

U prvo vrijeme takva je usluga dodatni trošak za banku, no najveći si mogu dopustiti kresanje profitnih marži nauštrb povećanja baze klijenata. S vremenom je sve veći broj banaka počeo uvoditi tu uslugu iz jednostavnog razloga što su klijenti to zahtijevali i danas se ni jedna banka u Hrvatskoj ne može zamisliti bez takve usluge. Na taj način ostvarene uštede klijenata banke znatne su jer se za internetske usluge plaćaju i nekoliko puta manje naknade, dok se za poslovanje banaka i razinu njihove profitabilnosti te uštede mogu samo nagađati, budući da hrvatske banke nisu sklene iznosit takve podatke u javnosti. No, navedena studija pokazuje da banke koje su internetske usluge kvalitetno uključile postižu mnogo bolje rezultate u pogledu profitabilnosti i stopa povrata na imovinu.

Hrvatske bi banke mogle pridonijeti popularizaciji korištenja internetskih usluga uspostavom direktnih online sustava komuniciranja s klijentima umjesto oslanjanja na podršku putem telefona. Generacijama navikliima na servise poput Skypea ili drugih IM (instant messaging) klijenata, Facebook ili Twitter profila svakako bi bilo ugodnije i brže porazgovarati s bankovnim službenikom na taj način, budući da je komunikacija mnogo brža i direktna. Nažalost, unatoč relativnoj jednostavnosti uvođenja i toga komunikacijskog kanala, banke se još nisu odlučile na tako nešto. Svoju konkurentska prednost tu bi ponajprije mogle graditi manje banke, koje bi upravo na višoj razini inovativnosti i fleksibilnosti mogle vrbovati nove klijente među internetskim entuzijastima, kojih u Hrvatskoj ima pričan broj.

Na koliko klijenata računate do kraja godine i očekujete li da će lokalne sredine prepoznati razvojne mogućnosti koje se obrtnicima otvaraju subvencioniranjem dijela kamata na kreditu? Trenutačno imamo 5.000 klijenata i mnogo zainteresiranih koji čekaju da im isteknu ugovorne obveze s drugim bankama. A u vezi sa suradnjom s lokalnim vlastima mogu reći da se upravo pregovara sa Zagrebačkom županijom, Čakovcem i Međimurskom županijom, Pulom, Rijekom, Bjelovarom, Novim Vinodolskim, otokom Rabom. Najveći problem nam je to što gradovi i županije u polovini ovako teške godine nemaju dovoljno sredstava u pro-računu za nove programe, pa ni za program subvencioniranja dijela kredita. Očekujem veći dolazak klijenata i bolji odaziv lokalnih vlasti s početkom sljedeće godine jer je pritisak obrtnika i poduzetnika zbog nelikvidnosti i pada potražnje za njihovim uslugama i proizvodima doista velik.

Ako su izvori od strane obrtničkog sustava povoljniji kao depoziti i plasmani su jeftiniji. Primjerice, ako Udruga trgovaca uže s 300.000 kuna, iz tih bi se sredstava davalo za premoštenje likvidnosti, i to do 30.000 kuna uz petpostotnu kamatu. To je primjer programa kreditiranja za spas poslovanja, a kamo sreće i za razvoj. Od HNB-a imamo limitiran 12-postotni porast i u tim okvirima planiramo rast plasmana kredita. Do kraja rujna ponudit ćemo Visa debitne i kreditne kartice pa ćemo, uz već razvijeno internetsko bankarstvo, uskoro nudit kompletnu financijsku podršku, poput svih poslovnih banaka.

Imamo kontakte s EUROMED-om koji je nedavno imao 2. konferenciju štednih banaka Europe i Mediterana pod pokroviteljstvom WSBI-a. Zadovoljavamo sve uvjete za članstvo i pokrenuta je procedura za naše učlanjenje, koje će se, vjerujem, ostvariti već u rujnu. To je izuzetno važno jer bismo kao članica EUROMED-a, uvjerena sam, mogli dobiti mikrokredite iz fon-dova EU, a riječ je o iznosima od 250.000 eura, što je za naše uvjete izuzetno mnogo. Većina europskih vlada vidi u obrtništvu i malom poduzetništvu izlaz iz krize, pa stoga nije problem pronaći sredstva za dobre razvojne programe u tom segmentu.