Otkazi nikada nisu laka stvar, ali se mogu riješiti na prihvatljiv način ako se ima na umu da je nesigurnost izvor stresa i glasina. Jasna i otvorena komunikacija s menadžerima, otpuštenima i preostalima može održati moral stabilnim usprkos najtežim trenucima za neku kompaniju.
Ako otkazi postanu nužni, ljudi neće biti šokirani ako su znali da će se to dogoditi. U tu svrhu, valja dijeliti podatke o tržištu i konkurenciji. Nije dobro najavljuvati otkaze bez prave potrebe, naravno, ali laganje i pretjerani optimizam malo prije otkaza potkopać će povjerenje zaposlenika, a to je povjerenje nemoguće vratiti jednom kad ljudi znaju da ste lagali. Ako se svi pitaju predstojte li loše vijesti, obavijestite ih. Ne ulazite u raspravu o konkurenciji, tržišnim silnicama ili financijskim uvjetima jer nitko neće obraćati pažnju prije nego dobije informaciju koja ga zanima prije svega.
Vrlo je važno da menadžer ne delegira obavijesti o otkazu odjelu za ljudske resurse jer je većina ljudi odana svome nadređenome i svojoj kompaniji, zato je menadžer taj koji treba preuzeti odgovornost na sebe, ma koliko mu to neugodno i teško bilo. Pri tome nikako to nemojte učiniti putem elektronske poruke. Obavijest o otkazu dostavite osobno i dajte zaposleniku vremena da reagira. Te reakcije, pak, variraju od osobe do osobe, stoga valja biti spreman na istresanje, razmišljanje ili dodatna pojašnjenja. Nakon toga, najbolje je što prije dotičnu osobu natjerati na razmišljanje o budućnosti uz načelni stav menadžera – kako mogu pomoći?
Nakon otkaza svatko se prvo pita – Što ću sada? Potpora u nalaženju novog posla pomoći će tim ljudima snaći se. Takvo ponašanje šalje i otpuštenima i preostalima u kompaniji poruku da bivše zaposlenike tretirate kao ljude, a ne kao stavke proračuna. Zbog toga, otpuštanje u petak popodne nije dobro vrijeme. Ljudi će se cijeli vikend kuhati i neće moći odmah krenuti u traženje novog posla.
