Opstojnost državnih financija važnija od prijevremenih izbora

Postojeći politički sastav mora odraditi barem još usvajanje proračuna za iduću godinu. Izazivanje prijevremenih izbora prije tog roka čini mi se kao provociranje kaosa i destabilizacije.

No što bi bila alternativa? Prema mome bi mišljenju alternativa bila na tragu onoga što je ovih dana u intervjuu Večernjem listu, a prije nekoliko mjeseci u emisiji Nedjeljom u 2, iznio hrvatski znanstvenik svjetskoga glasa Davor Pavuna. On je, naime, sukladno našim običajima, hrvatskim medijima postao zanimljiv tek nakon što ga je u svoj savjetnički tim za znanost uvrstio Barack Obama. Ključ toga novoga razvojnog koncepta bio bi u sinergiji hrvatskih znanstvenih, stručnih i upravljačkih potencijala iz zemlje i inozemstva, koji bi znali privući novac kojim će zaraditi novac, koji će omogućiti razvoj Hrvatske kao zemlje ugodna života i osviještena identiteta. Zvuči kao fikcija? Ne, taj potencijal realno postoji. Odmah bih tu tvrdnju mogla potkrijepiti Sandrom koji trenutačno prodaje kavu na benzinskoj crpki u Solinu. Dakle, dok sam s prijateljima ovih dana popila kavu, Sandro je iznio cijeli idejni projekt pretvaranja Solina u svjetski relevantno kulturno odredište obnovom starorimskog amfiteatra. Ima ideju kako i gdje naći inozemne investitore i sponzore, kako blizinu autoceste pretvoriti u prednost, gdje sagraditi parkirališta, kako osmišliti program priredaba… Nemoguća misija s pozicije privremenog konobara, ali uopće nije nerealna u sinergiji sa znanstvenom, inženjerskom, menadžerskom elitom. No takav kreativni razvojni koncept još se ne nalazi kao artikulirana politička platforma i organizirana politička snaga u našoj političkoj ponudi.

Naša aktualna politička ponuda ono je što vidimo u Saboru. Taj je politički sastav odgovoran barem za prvu dionicu krize, dakle, barem do usvajanja proračuna za iduću godinu. Inzistiranje na prijevremenim izborima prije tog roka čini mi se kao provociranje kaosa i destabilizacije. A eto i zašto. To bi značilo barem dvomjesečnu paralizu Vlade u vrijeme kad izvršna vlast mora gotovo svakodnevno donositi politički teške i po posljedicama potencijalno dalekosežne odluke. To ne znači da će aktualna oporba automatski pobijediti na tim prijevremenim izborima, ne jamči da bi bilo koja stranka mogla formirati stabilnu vladu. Nema jamstva da bi vlada sadašnje oporbe bila kompetentnija i odgovornija od sadašnje. Ali je gotovo sigurno da bi u tih nekoliko mjeseci paralize izvršne vlasti Hrvatska postala i politički i sadržajno bliža konceptiji Zapadnog Balkana nego što je to danas. Odgovornost da se to ne dogodi leži prije svega na dvjema najjačim političkim strankama, HDZ-u i SDP-u. Sviđale nam se one ili ne. Nije na HNS-u, SDSS-u, HLSL-u ili HSS-u. Koliko god to sad izgledalo nerealno, čini mi se da je velika koalicija HDZ-SDP negdje najesen jedino odgovorno političko rješenje. Jedino budu li zajedno ponijeli odgovornost za jesenske, nužno bolne Vladine odluke, mogu tu odgovornost tražiti i od građana. Gledano isključivo iz stranačke perspektive, i HDZ-u i SDP-u se izbjegavanje velike koalicije može činiti politički profitabilnijim. Ali biti pobjednička stranka u propaloj državi i nije neki dobitak.