-
Upravo za rashodovnu stranu proračuna važno je pronaći nove modele financiranja raznih potreba. Vi ste predlagali i neke nove modele za financiranje kapitalnih investicija. Po čemu se oni razlikuju od dosadašnjih? – Prilagodbe koje Vlada poduzima kako bi usklađila proračunske prihode i rashode same ne donose razvoj. Kad bi se stalo samo na tim mjerama, one bi mogle produžiti recesiju. Za razvoj trebamo ulaganja, no država nema mogućnost novog zaduživanja za investicije. Zato Vlada treba raditi na poticanju privatnih investicija, na rastu bez rasta državnog duga. Na primjer, umjesto da se objekti grade tako da se država zadužuje, nadamo partnera koji će ući u takav projekt, provoditi ga i upravljati njime, a kroz investicije postići korist za sebe i nas.
-
Na koji način bi, prema vama, to trebalo učiniti? – Nije problem podići kredit i sagraditi zračnu luku, problem je kako tu investiciju vratiti. Što je bolje u tom slučaju nego sagraditi novu zračnu luku u partnerstvu s nekim tko već ima iskustvo u upravljanju zračnim lukama i dobre odnose sa zrakoplovnim kompanijama. Doduše, jedno je zračna luka u Zagrebu, a drugo je Pelješki most, koji ima određenu važnost za Hrvatsku, u smislu povezivanja teritorija, a jednoga dana i zbog formiranja schengenske granice. Zato sam predlagao da se razmisli o tome koje će se velike ekonomske koristi pojaviti od gradnje takvog objekta. Stotinjak kilometara pelješke obale, ‘područja od posebne državne skrbi’, sada bez vrijednosti, gradnjom takvog mosta postalo bi područje razvoja i radikalno povećalo vrijednost zemlje. Možda bi u tom smjeru trebalo tražiti izvore iz kojih se može financirati projekt, a slično bi trebalo razmišljati i drugdje.
-
Ulazak u EU kao da je pao u drugi plan. Koji je realni rok u kojem možemo očekivati da Hrvatska postane državom članicom? – Europska unija trebala je cijelo vrijeme biti u drugom planu, a Hrvatska se trebala baviti svojim problemima i raditi na njihovu rješavanju i postizanju svoga ekonomskog razvoja uz EU standarde. Uključivanje u uniju, što je bio i ostao naš cilj, u tom bi slučaju došlo kao rezultat. Uvjerem sam da će se Hrvatska pridružiti EU, jer to je i interes brojnih EU zemalja. Godinu prije ili poslije, nevažno, a moja je procjena da bi se to moglo dogoditi do 2014. Uspijemo li u tome prije, bit će mi drago da grijesim.
Potrebna su ulaganja bez rasta državnog duga
Često se dolazak MMF-a spominje kao jedna od gorih stvari. Bi li ta intervencija uistinu bila toliko strašna opcija? – Imamo iskustvo suradnje s MMF-om tijekom devedesetih i to je bila korisna suradnja u teškim godinama. Prema MMF-u treba se postaviti racionalno – ako možemo bez njega riješiti probleme, tim bolje, riješimo ih. Ako nismo sami kadri urediti svoju kuću, bolje je surađivati s Fondom nego dopustiti nered u financijama. Uostalom, usporede li se hrvatske financije s onima Europske unije, Hrvatska je na čelu posljednje trećine, što znači da u EU ima lijepi broj zemalja s većim problemima od naših. Priče o katastrofi su pomodarstvo, dio hrvatskog folklora.
Kako će onda izgledati sljedeća godina? – Ostatak ove godine i iduća bit će vrlo teške. Država ima manje novca, a izdaci se tome trebaju prilagoditi. Živimo one biblijske mršave godine i trebamo izdržati. Irska je godinama bila primjer uspjeha, a sada planira otpuštanja u državnim službama zbog izrazitog smanjenja proračunskih prihoda. Mi u ovom trenutku još ne razgovaramo o smanjenju broja zaposlenih u državnim službama, što će sigurno biti aktualna tema na srednji rok. Pozornost je usmjerena prema zaposlenima u državnim službama, u privatnom sektoru je nezaposlenost porasla, a plaće se itekako režu, jer se tvrtke bore za preživljavanje.
