Ništa ih nije uzdrmalio i cijena je realna. Poljoprivrednici kažu da im je to malo, no zaboravlja se ključna stvar. Očekuju se prinosi od 5,5 tona po hektaru, pa ako su sada poticaji 2,250 kuna po hektaru, to znači da bi dobili poticaj između 40 i 50 lipa za kilogram. Poljoprivrednici traže 1,25 kuna za kilogram, a u konačnici mogli bi dobiti čak i 1,30 kuna. Još ima nagovještaja da bi se poticaji mogli povećati na tri tisuće kuna. Dakle, ponuđena cijena ostavlja prostor proizvođačima. Osim toga, veliki trgovci poput Žitnog terminala Solin ili Gorupu moraju se ravnati prema burzi u inozemstvu. Svaka je članica Žitozajednice slobodna i u konačnici će moći za sebe kupovati pšenicu po cijeni za koju smatra da joj odgovara. U ovom trenutku to je između 0,78 i 0,82 kune.
U Ministarstvu poljoprivrede tvrde da bi proizvođači mogli čekati s prođajom, pa biste morali kupovati uvoznu pšenicu koja bi s carinom i trošarom od tri eura na 100 kilograma mogla stajati 1,15 kuna za kilogram. Da, ali se zaboravlja da i mi možemo čekati. U ovom trenutku neke članice Žitozajednice imaju zalihe pšenice do rujna, neke čak i do studenoga. Zato tu i ne vidim opasnost. Ono što je već dulje vrijeme problem jest niska cijena brašna u odnosu na pšenicu koju smo lani kupovali. U takvoj situaciji mlinari će se pomalo gasiti jer je već sad omjer prerade i sjetve 1:2, odnosno preraditi će se 450 tisuća tona pšenice, a ponudit će se oko 850 tisuća tona. Uskoro će biti 1:3, a uvjerem sam i 1:4. U takvoj situaciji, gdje će se u konačnici stvoriti, računajući i izvoz, oko 400 tisuća tona tržnog viška pšenice, teško će se moći postići viša cijena od one koju smo ponudili.
