Mjesečna otplata duga od 7.000 kuna za kafić koji posluje lošije može biti nepremostiva teškoća za vlasnika. Međutim, treba promijeniti stav, prestati se bojati i razmisli o mogućnostima za priljeve ili smanjenje troškova na dulji rok.
Bavim se ugostiteljstvom i imam kafić koji je posljednjih godinu dana krenuo ‘nizbrdo’ i zapala sam u prilične financijske teškoće iz kojih trenutačno ne vidim izlaz. Problem je u tome što mi na otplatu kredita na mjesec ode 7.000 kn. Dio kreditnih obveza otpada na automobil (2.200 kn), tako da se toga mogu riješiti, ali mi ostaje mjesečni dug od 5.000 kn, za koji ne vidim izlaz, jer mi kafić donosi samo nove dugove.
Ne želim otići i ostaviti dugove i kredite, no kako to riješiti i napustiti posao koji nosi samo negativnosti i zapošliti se negdje drugdje. Dugovi ostaju, što s njima? Pitam vas, jer više ne znam kome bih se u svom okruženju obrašila. Nitko mi ne zna, niti želi predložiti neko normalno rješenje, a ja sam toliko opterećena time da više na znam normalno i realno razmišljati.
Pitate što i kako učiniti? Mislim da najprije morate promijeniti razmišljanje i onda tražiti rješenja. Na što točno mislim? Odustanite od straha i oprostite samoj sebi što ste dosad napravili propuste i doveli se u takvu situaciju. Svatko od nas ponekad griješi. Pohvalno je što želite riješiti stvari, a ne pokušavate ‘pobjeći od svega’ i ne zabijate glavu u pijesak. No, da biste se i pokrenuli, svoju situaciju trebate sagledati iz malo šire perspektive kako biste pronašli i moguća rješenja. Iako se čini da vi gledate na mali dio problema (mjesečne obveze), zapravo vam je jasno da je vaš problem veći od tih mjesečnih obveza i tu se prestrašite, pa ne uspijevate napraviti sljedeći korak. Primjer drugačijeg pristupa bio bi razmišljanje o tome što je ukupna situacija s vašim dugom. Kad sebi kažete da je vaš dug 7.000 ili 5.000 tisuća na mjesec, to vam izgleda nepremostivom teškoćom iako ste je naoko razbili na manje dijelove. Čini se nepremostivom jer vam mjesečni prihod ne pokriva te i ostale minimalne potrebe. A što je s mogućnostima?
