Zagrebačka burza

Cijene dionica hrvatskih kompanija ovise samo o raspoloženju na Wall Streetu. Ni objava polugodišnjih rezultata kompanija ni odluke Vlade koje će redom utjecati na buduće rezultate nisu ostavile traga na cijeni dionica na ZSE-u. No, snažan je odjek imao podatak o padu američkog BDP-a od samo jedan posto.

Racionalno objasniti takvo ponašanje ulagača vrlo je teško, no valja ipak shvatiti da je burza najvećim dijelom odraz psihologije investitora, a za dioničarstvo reći se može reći da samo manjim dijelom ima temelj u konkretnim pokazateljima kompanija i ekonomije u cijelosti. I dok oni koji poznaju psihologiju ulagača i u vremenima krize mogu profitirati, dugoročni investitori danas traže prilike koje će biti isplative tek ako im njihovi investicijski izbori prežive krizu i iz nje izadu jači. Možda upravo u nedostatku dugoročnih ulagača leži problem trenutačnih valacija cijena dionica na ZSE-u, jer da ih ima vidjelo bi se to i na cijenama dionica koje na ovako niskim prometima čak i transakcija od stotinjak tisuća kuna može pomaknuti nekoliko postotaka niže ili više.

A zanimljivih događaja koji mogu utjecati na cijene dionica bilo je u proteklim tjednima i više nego što bi to investitori željeli. Najprije je svima sa stalnim prihodima uveden krizni porez, koji će se na ovaj ili na onaj način odraziti na bilance kompanija. Zatim je rebalansom budžeta smažen ovogodišnji iznos kapitalnih investicija, po najprije građevinskih, što bi uz najprije najave da HAC razmišlja o otkazivanju već potpisanih ugovora s građevinskim tvrtkama svakako trebalo utjecati na profit građevinarima. Telekomima je nametnuta trošarina na SMS i MMS poruke, da bi konačni udarac tržištu kapitala bila odredba o oporezivanju dividendi.

No, nijedna od tih Vladinih novotarija nije utjecala na cijene dionica, što upućuje na samo jedan zaključak – domaće tržište kapitala u stvari ne postoji. Ono je samo privid. Realnost je sljedeća: postoje domaće kompanije izlistane na domaćem tržištu kapitala, no na cijene dionica utječu jedino i samo stanje i sentimenti ulagača na najvećim svjetskim burzama. Prema onome što se dešavalo posljednjih godinu dana, ne postoji taj domaći ekonomski indikator koji bi ulagače nagnao da više ili manje cijene hrvatske kompanije. Nasuprot tome, svaka, pa i najmanja promjena u SAD-u, koju tamošnji analitičari ocijene važnom za tržište kapitala, može se odraziti i na cijene hrvatskih kompanija.

Najviše bi se zbog takve situacije na hrvatskom tržištu kapitala moglo spočiniti velikim domaćim igračima – po najprije mirovinskim i investicijskim fondovima. Naime, oni svojom veličinom i sredstvima kojima raspolažu u dobroj mjeri kreiraju cijene najlikvidnijih dionica, dok je njihov stvarni doprinos razvoju tržišta kapitala minoran. Osim nekoliko kuća koje javno predstavljaju analize pojedinih kompanija ili sektora, teško je naći kompaniju za koju postoji dvije ili više analiza s preporukom za kupnju, pa je i tiskovinama poput Lidera gotovo nemoguće posao napraviti konsenzus njihovih procjena, jer on ne postoji iz razloga što ne postoji reprezentativan broj neovisnih analiza. Stoga je ulagačima na kratki rok preporučljivije pratiti stanje na velikim svjetskim burzama i na temelju toga donositi sud o budućim cijenama hrvatskih dionica.