Boris Belamarić

Telefonske sjednice Vlade, na kojima Jadranka Kosor sa svojim ministrima dogovara političke poteze, kreira hrvatski proračun i odlučuje o sudbini predsjednika nadzornih odbora, praksa su koju je još ustoličio bivši premijer. No te virtualne sjednice uglavnom se odvijaju pomoću telefona koji su najvjerojatnije proizvedeni u zemljama Dalekog istoka, dok, s druge strane, u Unešiću pokraj Šibenika, u blizini Nacionalnog parka Krka, postoji hrvatska tvornica koja proizvodi telefone. Proizvodnju je pokrenuo Boris Belamarić, a za taj se pothvat se odlučio prije 13 godina kad je bio suvlasnik tvrtke Selk u Kutini koja je radila sa Siemensom. Poslovnim partnerima je predložio da počnu proizvoditi telefone u Kutini još početkom 1995. godine, međutim, oni su ga odbili, prodali su tvrtku i podijelili novac. Potom Belamarić odlazi u Šibenik s nakanom da otvori poduzeće koje će se baviti proizvodnjom telefona. No, kad se vratio u rodni grad, nije naišao na odobravanje svojih sugrađana, odnosno gradskih vlasti koje su još bile pod dojmom pobjede u Oluji. Tada Belamarić odlazi u Drniš, gdje su ga uputili u Unešić kod Mladen Abramče, koji je tada bio načelnik općine.

• To mi je bilo jedno odlično iskustvo, jer su ljudi iz Unešića u manje od mjesec dana potpisali ugovor sa mnom o pokretanju proizvodnje, a da ja osobno nisam imao ništa, nikakvo jamstvo niti novac, već samo ideju o pokretanju proizvodnje telefonskih aparata – kaže Belamarić i dodaje da je to pozitivan primjer našeg političara koji je odmah prepoznao dobru ideju.

Općina je tada Belamariću ustupila jednu napuštenu školu, koju je on adaptirao u malu manufakturu. Prvi novac za potrebne radove na školi Belamarić je pribavio iz trgovine Levi’s odjećom, koju je od 1992. godine imao u Zadru, a prve strojeve za proizvodnju telefona dobio je od slovenske tvornice Iskra. Naime, Belamarić je bio član Udruge menadžera, sportaša i političara Hrvatske i Slovenije pa je na jednom teškom turniru u Umagu upoznao direktora Iskre Dušana Šešoka, koji ga je pozvao u Ljubljano gdje mu je ponudio da po licenciji počne proizvoditi telefone modela Komet, koji bi se potom plasirali na tržište Bosne i Hercegovine. Ljudima iz Iskre proizvodnja telefona u Unešiću imala je smisla pošto je BiH imao potpisane ugovore o trgovini s Hrvatskom dok sa Slovenijom nije. Tada Belamarić dobiva prve strojeve i počinje proizvoditi telefone pod brendom Free Port. Belamarić tada zapošljava osam žena koje su s Davorom Živkovićem, prvim direktorom tvornice, staru školu u mjesec dana pretvorile u proizvodni pogon.

• Iskra mi je ustupila strojeve kako bi za njih odradio lohn-posao, odnosno proizvodio telefone Kometa za češko tržište. Na njihovim strojevima pokrenuli smo proizvodnju prvog Free Port telefona pod imenom Mate – kaže Belamarić.

Zatim su u Unešić došli Iskrini inženjeri koji su osposobili uređaje i podučili naše djelatnice za rad na tim strojevima. Nakon što su prvi telefoni izašli s trake, Belamarić sklapa sporazum s jednim dalmatinskim trgovačkim lancem te plasira prvu pošiljku na tržište. Međutim, trgovački lanac nije platio narudžbu gotovo 200 dana i tvornica je umalo propala. No glavu iznad uzburkane poduzetničke vode uspjeli su zadržati zato što su proizvodili telefone za Iskru. Iskra je u to vrijeme izgubila češko tržište i sudbina tvornice je u potpunosti ostala u Belamarićevim rukama. Baš u to vrijeme u Sarajevu se održao prvi poslijeratni sajam graditeljstva i tada Belamarić potpisuje ugovor s Ferolektrom, njihovim trgovačkim lancem i oko 400 hrvatskih telefona plasirano je na tržište Bosne i Hercegovine. Tada se posao ozbiljnije pokrenuo. Uskoro je Belamarić potpisao ugovor i s poštornom BiH, gdje je plasirao svoje telefone, a uskoro je i u Hrvatskoj došlo do razdvajanja pošta i telekomunikacija pa su i Hrvatske pošte od Belamarića uzele telefone u svoje poslovnice.

• To nas je spasilo, jer da nije došlo do razdvajanja pošte od telekomunikacija nikad ne bismo plasirali svoj proizvod kroz tako veliku mrežu do krajnjih korisnika – ističe Belamarić te dodaje kako su nakon pada Slobodana Miloševića ušli sa svojim telefonima u pošte Srbije.

Na već spomenutom sarajevskom sajmu Belamarić je upoznao turske proizvođače elektroničkih sklopova i od njih je otkupio elektroničke sklopove s odgodom plaćanja od šest mjeseci. Te su sklopove počeli ugrađivati u telefone i više nisu morali ovisiti o Iskri.

Danas unešićka tvornica proizvodi razne uređaje, telefone svih vrsta, ISDIN sklopke, podloške za kompjutorskoga miša koji u sebi ima integriran telefon, a tijekom ovih 13 godina Belamarićevi su djelatnici razvili i inteligentan obavijesni sustav za brodove pod imenom ‘Mali od palube’. Sustav radi poput crne kutije u avionu, a vlasnik na zaslonu svog računala ili mobilnog telefona u svakom trenutku može vidjeti što se događa s njegovim brodom. Naime, za svega 800 eura djelatnici unešićke tvornice u jahtu ili brod ugradit će uređaj koji direktno povezan sa satelitima sustava GPS koji svakih trideset sekundi na servere unešićke tvrtke šalje podatke o kretanju plovila, stanju goriva u spremniku ili o tlaku ulja u motorima. Korisnik jednostavnim programom instaliranim u svoje računalo ili mobilni telefon u bilo kojem trenutku potom može vidjeti gdje i u kakvu je stanju njegovo plovilo. Unešićki su inženjeri razvili i noviju inačicu tog sustava pod imenom Nebesko oko, koje se, u slučaju ‘pučanja’ signala mobilnog operatera, automatski prebacuje na američki satelit Iridium te putem GPS-a šalje podatke korisniku obavijesnog sustava. Taj će sustav uskoro biti i službeno prezentiran na nautičkom sajmu u Šibeniku.

Belamarić uporno ističe da hrvatska Vlada prema poduzetnicima ima mačehinski odnos te da ne radi baš mnogo na tome da pomogne razvoj proizvođača u Hrvatskoj. Naime, smatra da bi Vlada, prema uzoru na HRT koji je nedavno kupio njihove telefone, trebala u svojim ministarstvima i raznim uredima koristiti domaće telefone, domaće stolove i stolce, domaće klima uređaje, kako bi iz proračuna, koji izdašnim svotama popunjavaju svi proizvođači, ali i građani ove zemlje, hrvatsko gospodarstvo trebalo dobiti nešto i natrag.

• Mi trebamo ‘malo vitra’ u naša poduzetnička jedra kako bismo nastavili s proizvodnjom, kreirali u razvoj novih proizvoda i stvorili novu dodanu vrijednost. Meni je ministar Šuker nedavno kazao da Vlada ne smije ništa nabavljati bez javnog natječaja, što nije istina, jer za proizvode i usluge do 70 tisuća kuna nije potreban natječaj, a za taj novac ja mogu proizvesti pun kamion telefona – kaže Belamarić i dodaje kako se francuski predsjednik vozi u automobilu marke Peugeot, da njemački službenici na poslu imaju Siemens telefone, a španjolska policija koristi Seat automobile te kako bi i naša Vlada i njena tijela trebali koristiti hrvatske proizvode.

Belamarić danas ima sporazum s trgovačkim lancem Pevec koji distribuira njegove telefone, u zemljama bivše države uglavnom ima sporazume s poštama tih zemalja, ali veliki mu je problem i dalje plasman vlastitih proizvoda u manje trgovine. Unešićka tvornica je unatoč svim problemima i nedaćama opstala i u 2008. godini je ostvarila tri milijuna kuna prihoda te zapošljava sedam djelatnika.