Državna imovina

Najveći prihodi od nefinancijske imovine su oni od naknada za ceste, trećim rebalansom smanjeni na 2,6 milijardi kuna. Još je gore stanje s prihodima od naknada za koncesije, koji su zanemarivi zbog lošega gospodarenja dobrima.

Poračunski prihodi od imovine (u državnom vlasništvu) 2008. su, u odnosu na prethodnu 2007. godinu, u manjoj mjeri smanjeni, ali ipak bila ‘samo’ 1,5 milijardi kuna. Tako veliki pad godišnjih prihoda od državne imovine bilježi se uglavnom zbog smanjenja rasprodaje imovine (manje se rasprodalo, pa su manji i prihodi). Od povećanja prihoda zbog boljeg gospodarenja državnom imovinom još uvijek smo jako daleko.

Prihodi od nefinancijske imovine tek su neznatno viši od polovine ukupnih prihoda od imovine. U 2007. su prihodi od nefinancijske imovine iznosili 3,5 milijardi kuna, u 2008. godini 3,9 milijardi kuna, a prema planiranom trećem rebalansu 2009. godine očekuje se 3,4 milijarde kuna. Najveći prihodi od nefinancijske imovine prihodi su od naknada za ceste. U 2007. godini od naknada za ceste ostvareno je tri milijarde kuna, u 2008. 3,2 milijarde kuna, a u 2009. godini trećim rebalansom predviđa se samo 2,6 milijardi kuna, odnosno 600 milijuna kuna manje nego prošle godine.

No, još je gore stanje s prihodima od naknada za koncesije, premda se kod prihoda od koncesijskih naknada bilježi neznatan rast. Od naknada za koncesije se 2007. u proračun slično samo 304 milijuna kuna, 2008. godine 405 milijuna kuna, a trećim rebalansom u 2009. planira se priljev od 532 milijuna kuna.

Zanemariv prihod od naknada za koncesije valja pripisati isključivo lošem gospodarenju koncesijskim dobrima (javna dobra, rudno bogatstvo i prirodne sirovine). Primjerice, Ina crpljenjem domaćih nafte zadovoljava skoro 30 posto svojih potreba. Gorivo proizvedeno iz domaćih nafte Ina prodaje po istoj cijeni kao i gorivo proizvedeno iz nafte kupljene na međunarodnom tržištu, premda su troškovi u proizvodnji goriva od domaćih nafte višestruko manji od troškova proizvodnje goriva iz uvozne nafte.

No, da je Ivan Šuker kao ministar financija blagovremeno predlagao revalorizaciju koncesijskih naknada Ini (za vađenje domaćih nafte) razmjerno rastu cijena nafte (i koncesijskih naknada) na međunarodnom tržištu, u državni bi se proračun slijevalo znatno više novca, ali bi razmjerno i dobit Ine bila smanjena. No, Šuker je usporedno s ministarskom dužnošću i član Nadzornog odbora Ine, a bio je i predsjednik tog NO-a.

I ne slučajno, Šuker je uskratio odgovor na novinarski upit o iznosima koncesijskih naknada, premda je riječ o izvorima javnih prihoda. Time Šuker od javnosti pokušava sakriti da je u sukobu interesa. Prijepodne na sjednici Vlade predlaže što veće iznose koncesijskih naknada da prihod državnog proračuna bude što veći, a poslijepodne na sjednici Nadzornog odbora Ine da koncesijske naknade toj kompaniji budu što manje radi ostvarivanja što veće dobiti.

I rezultat je zanemariv prihod državnog proračuna od koncesijskih naknada. Kao novinar zbog uskraćene informacije o iznosima koncesijskih naknada osnovano sumnjam da je ministar Šuker korumpiran.