Budući da su i njegovi vrijednosni papiri izgubili 70-ak posto svoje vrijednosti pod utjecajem globalne financijske krize, Live Nation će biti prisiljen izvođačima platiti u gotovini i dio koji je namjeravao platiti dionicama. Samo u slučaju U2 to će ga stajati 19 milijuna dolara.
Na koncertima na zagrebačkom Maksimiru donijela su, prema tvrdnjama medija, čak osam milijuna eura irskoj pop atrakciji U2, a ukupna zarada Bona Voxa i društva na samo 13 dosad održanih koncerata europske turneje, na kojoj predstavljaju novi album ‘360 stupnjeva’, dosegla je svotu veću od 100 milijuna eura. U2 je trima koncertima u rodnome Dublinu ušao i u društvo bendova s rekordnom zaradom od samo jedne lokacije, a do kraja turneje njihova bi zarada mogla dosegnuti i više od 300 milijuna eura, uz sigurno obaranje još pokoje koncertnog rekorda. Zaradili su od koncerata i hrvatski promotori Lupa promocija te zagrebački ugostitelji i turistički djelatnici, no osim U2 najveći dio financijskog kolača najunosnije koncertne turneje ove godine zasigurno će uzeti Live Nation, organizator cijele turneje.
Nastala 2005. kao spin-off američke medijske grupacije Clear Channel Communications, Live Nation je jedan od najvećih svjetskih organizatora koncerata s 4.500 stalno zaposlenih te 15-ak tisuća honorarnih djelatnika. Ukupni prihodi te kompanije su u 2007. iznosili vrtoglavih 4,2 milijarde dolara, a na godinu se pod njihovom kapom održi čak 22 tisuće različitih priredbi širom svijeta. Live Nation je i najveća tvrtka koja upravlja festivalskim dvoranama – ima ih čak 117, od kojih su izvan SAD-a njih 42. Iako su pretprošlu godinu završili s gubitkom od desetak milijuna dolara, Live Nation je tvrtka koja glazbenom biznisu pristupa drugačije od medijskih giganata koji su industrijom vladali proteklih nekoliko desetljeća. Unatoč činjenici da postoji dosta oprečnih mišljenja u vezi s ispravnošću njihove strategije, činjenica je kako je riječ o korporaciji koja je svjesna od ostalih da industrija zabave doživljava tektonske promjene na koje valja odgovoriti posve drugačijim načinom poslovanja.
Muzika teži da bude besplatna – maksima je mnogih teoretičara interneta. U trenutku kad je glazba prešla s fizičkog medija na digitalni, njeno razmjenjivanje putem interneta i drugih načina prijenosa podataka postalo je globalno rašireno tako da današnja Google generacija (mladi ljudi do 30) na download glazbe ne gleda kao na krađu nego to doživljavaju kao svoje prirodno pravo. Uzaludnim su se pokazale silne tužbe velikih izdavača i akcije udruga za zaštitu autorskih prava da spriječi tu pojavu – to im je samo iscrpilo resurse, a naklade CD-a i drugih medija uporno su padale iz godine u godinu. Uostalom, može li se uopće logički opravdati cijena CD-a od desetak dolara (ili u Hrvatskoj stotinjak kuna), kad je realni trošak njegova tiskanja desetak centi, a distribucije na internetu i stotinjak puta manji? Šest velikih izdavača godinama je mislilo da je to moguće, no rezultat je porazan – danas su ostala samo tri. Live Nation i ostale slične kompanije uvidjele su da u muzičkom biznisu budućnosti zaradu neće donositi prodaja albuma, već koncertne turneje, prodaja predmeta vezanih uz muzičare te sponzorski ugovori s velikim tvrtkama-oglasićima. Budući da je riječ o velikoj kompaniji, Live Nation je počeo i s grandioznim strategijom. Ugovor s Madonnom vrijedan 120 milijuna dolara potpisali su 2007. godine, a prema njemu će ta pjevačica u sljedećih deset godina (do svoje 60 godine) …
