Cetiri modela KAKO SE MOZE ZARADITI NA BESPLATNOME

Oni koji besplatno prihvate kao poslovni model mogli bi se naći na tronu najuspješnijih zajedno s Googleom, eBayom i ostalim kraljevima digitalnog biznisa. Google, koji danas ima prihode veće od 20 milijardi dolara, uspinjati se počeo upravo tako – nudeći besplatne proizvode.

Chris Anderson, glavni urednik magazina Wired, nedavno je objavio knjigu intrigantnog naziva ‘Free – the Future of a Radical Price’ iznijeviši ondje svoje teze o tome zašto ekonomija besplatnog u digitalnom svijetu ima smisla i može biti itekako isplativ poslovni model. Nastavljajući ideje iz svoje prve knjige ‘Dugi rep’, koja je postala jedna od najvažnijih referencija kad se govori internetskoj ekonomiji, autor ponovno polemizira sa svim onima koji na internet gledaju kao na još jedan medij koji se ni po čemu ne razlikuje od dosadašnjih sredstava komunikacije tvrdeći upravo suprotno – mreža svih mreža ima obilježja koja joj omogućavaju da potpuno preokrene poslovne modele uvriježene posljednjih nekoliko stoljeća.

Iako je i u povijesti bilo poslovnih pothvata koji su nudili nešto besplatno da bi zaradu ostvarili na nečemu što se naplaćuje, Andersonov je stav da sve digitalno teži prije ili poslije bude besplatno, a oni koji to na vrijeme shvate i od toga naprave uspješan poslovni model bit će milijarderi sutrašnjice. Kako nešto može težiti tomu da bude besplatno? Anderson tu pravi distinkciju između ekonomije bajtova i ekonomije atoma. Prema njemu sve fizičke stvari imaju svoju cijenu, koja može biti viša ili niža, a njome upravlja zakon oskudnosti koji svaku cijeni prema njezinoj dostupnosti i marginalnim troškovima proizvodnje.

Ekonomija bajtova drukčija je zato što na nju djeluje poznati Mooreov zakon koji kaže da se cijena bilo čega digitalnog prepolavlja svakih 18 mjeseci, tako da se marginalni troškovi digitalne pohrane (storage), procesora i internetskih veza (bandwith), iako nisu nula, zbog toga što im se cijena prepolavlja u pravilnim i sve kraćim vremenskim razdobljima, mogu zanemariti i smatrati doista beznačajnim. Tvrtke koje su to shvatile i počele graditi svoju poslovnu filozofiju na tome da će ih troškovi digitalnog transfera i pohrane podataka uskoro stajati toliko malo da ih mogu zanemariti danas su jedne od najvećih u djelatnosti. Anderson misli da smo tek na početku razvoja ekonomije besplatnoga.

Najbolji je primjer za to Google. Ta tvrtka koja danas ima prihode veće od 20 milijardi dolara počela je uspon nudeći najprije uslugu pretraživanja, a zatim i sve druge proizvode (Gmail, Google Docs, Google Earth i sl.) potpuno besplatno za krajnje korisnike. Tek kad je stekao dovoljan broj poklonika, Google je počeo razmišljati kako monetizirati svu pozornost koju ima na internetu. Upravo je pozornost prema Andersonu ono na čemu tvrtke budućnosti trebaju graditi svoj uspjeh u svijetu jedinica i nula.

Modeli monetiziranja pozornosti na internetu nisu jednoznačni čak ni za svaku industriju, a kamoli za cijeli internet, tako da se kompanije još traže. Trenutačno smo u fazi pokušaja i pogrešaka, koja za neke može značiti propast (Napster), a za druge golem uspjeh mjeren milijardama dolara (YouTube, Facebook). To otvara vrata mnogima s dobrom idejom i poznavanjem tehnologije da se obogate u vrlo kratkom roku, a s druge strane prisiljava velike tvrtke da promijene način poslovanja u skladu s novim navikama njihovih potrošača i konzumenata.

Iako kaotičan i katkad nepravedan, internet i digitalne tehnologije doista su najvažniji izum u posljednjih tridesetak godina. Činjenica da je ekonomija bajtova utjecala na pad prihoda tvrtki ne znači da su ti prihodi nestali: oni su se samo preselili u neke druge oblike i forme koje su, mora se priznati, demokratičnije i poštenije prema nama, krajnjim korisnicima. Oni koji besplatno prihvate kao samo jedan od poslovnih modela bit će novi milijarderi budućnosti koji će stajati na tronu zajedno sa Googleom, eBayom i ostalim kraljevima digitalnog.