Home / Biznis i politika / Kraj svjetske recesije upitan je i ne znači mnogo za Hrvatsku

Kraj svjetske recesije upitan je i ne znači mnogo za Hrvatsku

Ako oporavak razvijenih ekonomija i potraje, on može pomoći jedino hrvatskim izvoznicima. Ali njih je malo i ne mogu biti gorivo za izvlačenje Hrvatske iz recesije.

Vrlo je vjerojatno da 95 posto čitatelja ne bi povjerovalo takvu oglasu. Pokazalo se da nema toga čudotvornog pripravka koji može u kratkom roku, trajno i bez opasnih posljedica za ukupno zdravlje, čovjeku smanjiti pretjeranu težinu. Ali kad je o ekonomiji riječ, 95 posto građana želi vjerovati da postoji čudotvorno rješenje koje će u kratkom roku, bez žrtava, recesiju pretvoriti u nove bezbržne godine rasta BDP-a. Takvi stalno čekaju vijest da je rješenje pronađeno, a recesija samo što nije završila. Dovoljno je da pročitaju kako je recesija u Japanu službeno završila pa da već s osjećajem nervoze u glasu pitaju ekonomskog kronicara: ‘Kad će se to oživljavanje u najrazvijenijim ekonomijama već jednom prenijeti i na Hrvatsku? Što se čeka?’

Nažalost, od nekoga tko ne želi biti prodavač ‘čudotvornih pripravaka’ u ovom se trenutku ne može dobiti odgovor da dolaze bolja vremena. Čak i prema najavama iz svijeta da je na pomolu oporavak treba biti oprezan. Jednako kao što se kod većine brzih dijeta nakon nekoliko tjedana izgubljeni kilogrami vrate, tako je i s brzim izlaskom iz recesije. Većina zemalja kojima je to uspjelo ‘upumpale’ su goleme količine virtualnoga državnog novca. Primjer je rast prodaje automobila u Njemačkoj od 23 posto kao posljedica državnih subvencija. Sada kad su ljudi kupili te automobile, kako se rast može očekivati i u sljedećem razdoblju?

Sve upućuje na scenarij u kojemu će se na svjetskoj razini dogoditi blagi oporavak pa onda opet još jedan recesijski pad, da bi se tek nakon njega krivulja počela dizati. Ali ipak ne do razine u razdoblju prije izbijanja svjetske krize prije godinu dana. Tako stoji stvari u svijetu. No hrvatski vjernici u brzodjelujuće ekonomske lijekove ne odustaju. Dijalog izgleda otprilike ovako:

‘Pa, mora se taj oporavak vani odraziti i na Hrvatsku!’

‘Točno, ali samo na dio gospodarstva koji izvozi svoje proizvode. Izvoznici su prvi stradali, prvima im se narudžbe vraćaju. Ali izvoznika je malo. Nema tu goriva za izlazak iz recesije.’

‘Ma, ne mislim ja na izvoz, zanima me hoće li opet biti stranih kredita?’

Nažalost, nema zadovoljavajućeg odgovora. Bankari su postali vrlo oprezni i teško će u nestabilnu ekonomiju poput Hrvatske bezglavo ‘upumpavati’ milijarde eura. Puštat će tek toliko da zaštite svoje interese. A to znači da je jedina optimistična procjena da Hrvatskoj u ovom trenutku ipak ne prijeti težak slom nacionalne ekonomije. Mučenje će, ne smisli li Vlada uvjerljiv program oporavka, biti dugotrajno i bolno.

Kao što je zdravo gubljenje prekomjernih kilograma dugotrajan proces koji traži i odricanje, tako je i ozdravljenje nacionalne ekonomije proces koji traži žrtve i odricanja. A to se većini ne sviđa.

U posljednje vrijeme iz krugova makroekonomista stižu kritike medija da pretjerano šire pesimizam i da ‘negativna očekivanja samo mogu produbiti krizu’. To je samo djelomično točno. Možemo se svi uhvatiti za ruke i ponavljati mantra: ‘Nema krize, nema krize!’, ali kad se vratimo u svoje uredne, dočekat će nas izvještaji o padu potrošnje, nemogućoj naplati potraživanja i zahtjevima kupaca za spuštanje cijena.

Istina, nije sve crno. Turistička sezona nije bila loša. Samo, sad je pitanje gdje će završiti zarađeno. Ako je ove godine procjao privatni apartmanski smještaj, bit će nadasve važno hoće li Jure s Hvara zarađeni novac usmjeriti u kupnju stana djetetu u Zagrebu, zbog čega će jedan građevinski poduzetnik manje završiti u stečaju. Ili će devize spremiti u slamaricu. Odluka će, prije svega, ovisiti o uvjerljivosti Vladinih poteza u sljedećim mjesecima. Povjeruje li Jure da će se nacionalna ekonomija početi oporavljati sredinom 2010., trošit će. Ne bude li premijerka Kosor uvjerljiva – štedjet će za crne dane.

A njegova je potrošnja važna jer će netko trebati nadoknaditi rupu koju bi u potrošnji morao stvoriti pro-račun za 2010., u kojemu se mora ispuhati godinama stvarana platežno neodrživa potražnja.