Ministre Šimonoviću, smijenite predsjednika Upravnog suda!

Na Upravnom sudu ne provodi se projekt reforme upravnog sudovanja i dalje se krše ljudska prava suđenjem na nejavnim sjednicama, bez usmenih i kontradiktornih rasprava.

Pozivamo poduzetnike da iznesu svoje probleme. Tragom vaših napisa, upućivanjem na apsurde u pojedinačnim slučajevima upozoravamo na nedostatke sustava u cijelosti i tako poduprijeti čitatele Lidera kao pojedine u njihovim nerazmjernim sporovima s državnom upravom.

Rubrika ‘Pravda za sve’ izlazi već više od pola godine, stoga se valja osvrnuti na njezine odjeke. Ona je, prema komentarima na Liderovoj web stranici, dosta čitana. Ali gotovo nikakva odjeka nema kod odgovornih, čak ni kad se izravno imenom i prezimenom upozori na prekršitelje. Što je napis izravniji, to je muk odgovornih veći. Dosad je u ovoj rubrici objavljeno 30 napisa na razne teme. Počeli smo s onom kako u sporovima s državom poduzetnici nemaju pravo na nepristrano suđenje. Na Upravnom sudu odlučuje se na nejavnim sjednicama tročlanih sudačkih vijeća, bez usmenih i kontradiktornih rasprava. Upravni sud nije ni sud s punim ovlastima u suđenju.

Takvo upravno sudovanje suprotno je članku 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN 18/97.). Zbog toga je u rujnu 2007. počeo projekt reforme upravnog sudovanja na kojemu su radili Njemačka zaklada za međunarodnu pravnu suradnju (IRZ) i Austrijski institut za ljudska prava Ludwiga Boltzmann (BIM) uza sudjelovanje predstavnika Ministarstva pravosuđa, Upravnog suda i Pravosudne akademije. Projekt je dovršen u roku potkraj studenoga 2008. Pitao sam ministra Šimonovića što Ministarstvo pravosuđa namjerava napraviti da bi se proveo zgotovljeni projekt reforme upravnog sudovanja. Odgovor nisam dobio ni do danas. Stoga javno pozivam ministra da objavi zašto se ne ostvaruje taj projekt, ali i da smjeni odgovorne, primjerice Ivicu Kujundžića s dužnosti predsjednika Upravnog suda.

Pisao sam i o nedostatku nadzora u državnoj upravi u sklopu koje formalno postoji Odjel upravne inspekcije. No ta Upravna inspekcija umjesto nadzora rada službi i službenika uprave traži izvješća. Javlja mi tako čitatelj da predstavke i pritužbe, primjerice na (ne)rad MUP-ove uprave, unutarnja kontrola MUP-a šalje Upravnoj inspekciji, a onda ta inspekcija odgovara unutarnjoj kontroli MUP-a i zahtijeva izvješće od službenika zbog čijeg je (ne)rada pritužba podnesena. I dosad se nijedan službenik, naravno, nije sâm okrivio. I zatim se odgovor službenika koji se nije sâm okrivio dostavlja podnositelju pritužbe, s neskrivenom porukom: ‘Nemojte se besporedbno žaliti…’

Upravni sud doista je zatran besporedbnim predmetima zbog toga što državni službenici nikad nisu odgovorni kad nečiji zahtjev neopredijeljeno odbiju. Napišu rješenje i dodaju uputu o pravnom lijeku – tužbu Upravnom sudu u roku od 30 dana. Taj sud trenutačno rješava tužbe iz 2006. Drugi mi čitatelj javlja da u MUP-u leži 20 tisuća zahtjeva za državljanstvo. Bar je tako na nekoj ispravnoj saborskoj sjednici izjavio jedan od načelnika u MUP-ovoj Upravi za upravne i inspekcijske poslove. Brojni podnositelji tih zahtjeva koji ispunjavaju sve uvjete odavno su mogli početi raditi, kupovati nekretnine, školovati djecu itd. No zahtjevi im se godinama ne rješavaju, pa takvi moraju raditi na crno. Ne plaćaju porez, ne ide im radni staž, a određen broj policija privodi sucu za prekršaje. Više je takvih slučajeva. U Hrvatskom saboru postoji Odbor za pritužbe i predstavke, ali građani mu se, u pravilu, uzalud obraćaju. I taj odbor slično kao i tzv. Upravna inspekcija podnesene mu predstavke i pritužbe dostavlja odgovornima i od njih traži izvješća da podnositelji pritužbi nisu u pravu.