Naznake zanimljivih poslova

Tvrtke Mije Opačka bave se šljunčarenjem, prijevozom, iznajmljivanjem mehanizacije, turističkim uslugama, vodograđevinskim radovima i brojnim drugim poslovima. Kaže da mu je svejedno čime se bavi sve dok je posao pošten i donosi novac. A lani je to iznosilo 90 milijuna kuna.

S ljedećeg će utorka na vrata riječkog brodogradilišta 3. maj pokuca Mijo Opačak u pratnji revizora. Doći će tamo da bi proučio stanje tvrtke koju će možda u listopadu kupiti za iznos od točno jedne kune, što je dalo povoda mnogim nagađanjima o namjerama slavonskobrodskog poduzetnika.

Tvrtke Feliks Regulacija, Regulacija Vukovar i Terminali Ilok (kao i njihov vlasnik Mijo Opačak do trenutka kad je otkupio natječajnu dokumentaciju 3. maja) nikad nisu bile predmet interesa poslovne javnosti. Sad, kad postoji mogućnost da njihov vlasnik postane vlasnik i 3. maja, mnoge zanima po kojem ključu Opačak smatra da je riječ o srodnoj djelatnosti i logičnom nastavku širenja.

Njegove se tvrtke, naime, prije svega bave eksploatacijom šljunka i pijeska. Osim toga, jedna od tvrtki u vlasništvu ima i kamenolom Dubokovac u Bosni i Hercegovini, a među ostalim posjeduje i Športski rekreacijski centar Migalovci. Samo taj sportski centar s bazenima i malim hotelom prostire se na 85 tisuća metara kvadratnih.

Jedina poveznica između tvrtki Mije Opačka i brodogradnje činjenica je da posjeduje 12 riječnih brodova kojima obavlja svoju djelatnost.

• Mislim da su moje šanse realnije nego šanse favorita – s osmijehom kaže Opačak, pokazujući iznenađujuću smirenost u vezi s idejom da uz vlastitih sto preuzme brigu za još 2.700 radnika.

Samouvjerenošću Mije Opačka vjerojatno proizlazi iz njegovoga dosadašnjeg uspješnog poslovnog puta – naime, od 1991. kad je osnovao svoju prvu tvrtku Feliks, pa do danas, čini se da mu je uistinu sve išlo od ruke (on bi, kao vrlo pobožan čovjek, vjerojatno rekao da mu je pomogao Bog).

S obzirom da je riječ o relativno nepoznatom poduzetniku, vrlo brzo nakon objave njegovog otkupljivanja dokumentacije za 3. maj pojavila su se nagađanja o tome zašto je zapravo Opačak ušao u cijelu priču s brodogradilištem, pa je čak prozvan i da je za 15 tisuća kuna jeftino kupio medijski prostor, a da nema namjeru kupovati. Ipak, unutar 3. maja postoje i nagađanja da on služi kao marnac da se pozornost medija odvuku s njegovoga tihog partnera, kojem nije u interesu da otkrije svoj identitet. O partneru je Opačak rekao samo to da je iz Bosne i Hercegovine i već sad ima mnogo ljudi koji rade u brodogradilištu u Hrvatskoj.

Među radnicima u 3. maju šuška se da je riječ o poznatom riječkom poduzetniku Mati Markanoviću, direktoru tvrtke Teri-Crotek, jer Markanović radi s raznim domaćim brodogradilištem, a ima i nekoliko tvrtki registriranih u BiH (Crotek-M, Crotek-T i Brotek, koji je registriran u Bosanskom Brodu). Markanovića s 3. majem veže više od činjenice da za njega radi kao jedan od kooperanata – on je, naime, prije dvije godine podnio ostavku na mjesto u Nadzornom odboru 3. maja nakon što je u više navrata prozvan zbog sukoba interesa. Mijo Opačak, s druge strane, kaže da Markanović ne poznaje.

Šljunka iz Save, barem ne na hrvatskoj strani, a nema ni tržišta, pa većina naše mehanizacije stoji jer je šljunak roba koja ne trpi transport na razdaljine veće od 50 kilometara. S druge strane, s dva smo se broda uključili u transport nafte iz Bugarske i Rumunjske u Srbiju – objašnjava Opačak.

Njegove usluge na tom tržištu pokazale su se vrlo tražene, iz jednostavnog razloga što je među rijetkim pouzdanim prijevoznicima na tom području, odnosno, za razliku od većine tamošnjih prijevoznika, ne bavi se mutnim poslovima. Na pitanje planira li zbog toga nabavku još takvih brodova za prijevoz nafte, Opačak ponovno odgovara s osmijehom: – Planiram si ih sagraditi nekoliko! Ako se uistinu odluči preuzeti brodogradilište, Opačak bi gradio prije svega riječne brodove, posao kojim se trenutačno bavi Brodcentar Sisak, koji je, kako se da naslutiti između redova, Opačku također interesantan.

• Bojim se da ćemo nakon analize 3. maja shvatiti da se u to ne isplati ulaziti, iako, tko zna. Nakon što napravimo analizu, odvagnut ću i odlučiti, imam vremena do kraja rujna. Ako i ne uđem, postoje naznake za neke zanimljive poslove najesen – najavljuje Opačak, koji za sebe voli reći da je magistrirao ekonomiju u životnoj školi. Iako s osmijehom izbjegava reći u što sve konkretno polaže nade, kao jedno od rješenja za lakši prolazak kroz krizno vrijeme Opačak spominje čak i mogućnost ulaganja u nekretnine u SAD-u, kojima su cijene trenutačno na iznimno niskim razinama. Intrigantni poduzetnik na simpatičan i pozitivan način govori o planovima za budućnost i iako se zapravo može shvatiti da nije siguran u to hoće li stvarno kupiti brodogradilište, gotovo je sigurno da će (sasvim suprotno očekivanjima) iz svega izaći kao pobjednik.