Umjesto dugova plaćajte svoju životnu školu

Shvatile li problem s kojim ste suočeni kao životni izazov, a ne kao kaznu, djelovat ćete herojski, a ne kao žrtva koja ostaje u razrušenu gradu u kojem više nema žive duše i proklinje kletu sudbinu zato što joj nije pružila novu priliku.

Bili smo u vezi niz godina, zajedno smo sazrijevali i stvarali. I u jednom smo trenutku uspjeli. Za mene je uspjeh značio još više obveza, a moj se partner opustio, počeo uživati u materijalnim dobrima. Svađe, nerazumijevanje… znate kako to već ide. Uspjeh i novac pokvarili su ga. Teško je godinama koje ste uložili u zajedništvo reći ‘zbogom’, no kad je kap (stotinu put) prelila času, našla sam snage i prekinula vezu.

Nekoliko godina poslije plaćam dugove koje je napravio (imovina na njegovo, krediti na moje ime) i ne mogu se izvući iz začaranoga kruga. Veza koju sam u međuvremenu počela stabilna je isključivo zbog toga što moj sadašnji partner ima nevjerojatno razumijevanje za mene i za ono što sam kao prljagu donijela. Međutim, i njegovo strpljenje ima granica… Često se oboje pitamo dokad ćemo raditi da vraćamo dugove moga bivšeg partnera, a ja se zbog toga stalno brinem i neraspoložena sam.

U životu često tražimo prave odgovore, no i sama sam se uvjerila kako je postaviti pravo pitanje mnogo važnije za uspjeh u životu. I ‘coaching’, metoda kojom se bavim, temelji se na postavljanju pravih pitanja. Na dobrom ste putu jer upravo je pitanje koje sebi postavljate najbolji način da se pripremite na put kojim se trebate zaputiti kako biste jednoga dana zaboravili bivšeg partnera! Još ćete se neko vrijeme svaki mjesec sjećati mnogih bolnih stvari koje su rezultat odnosa koji, doduše, nije uspio, ali kojećemu vas je naučio. Životna škola koju ste zbog tog odnosa prošli šalje vam račun na naplatu. Predlažem stoga da tako počnete i gledati na situaciju u kojoj ste se našli, zajedno s novim čovjekom svojega života.

Sve što će vas još neko vrijeme podsjećati na bivšeg partnera nazovite upravo tim imenom – ulog u životnu školu – umjesto da smatrajući to vraćanjem tuđih dugova osjećate breme teške obveze koja je pred vama. Ulog je nešto pozitivno, ima smisla, imamo od njega koristi, pa umjesto da financijska obveza bude za vas izvor frustracije, bit će to nešto od čega ćete biti i koristi. Predlažem da o tome posve otvoreno razgovarate sa sadašnjim partnerom i dogovorite se kako pomoći jedno drugomu da na situaciju gledate pozitivno.

Podsjetilo me to na jedan navod iz knjige koju su napisali Danah Zohar i Ian Marshall ‘SQ: duhovna inteligencija – suštinska inteligencija’: ‘Ne znamo me koji su planeti u opreci s tvojim Mjesecom. Želim znati jesli li dotaknuo središte svoje tuge, jesu li te životne izdaje otvorele ili si se skvrčio, zatvorio zbog straha od nove boli! Želim znati možeš li sjediti s boli, mojom ili svojom vlastitom, ne pomaknuvši se da je zatreš ili umanjšiš ili izliječiš. (…) Ne znamo me je li priča koju mi priča istinita. Želim znati jesli li u stanju razočarati drugoga kako bi ostao vjeran sebi; možeš li podnijeti optužbe o izdaji i ne izdati vlastitu dušu. Želim znati možeš li biti vjeran i stoga dostojan povjerenja. Želim znati možeš li prepoznati Ljepotu čak i ako je nema svakoga dana, i možeš li napraviti svoj život Božjom prisutnošću. Želim znati umiješ li živjeti s porazom, svojim i mojim, pa ipak stati na obalu jezera i doviknuti srebrnom Mjesecu: ‘Da!’ … Ne znamo me tko si, ni kako si došao ovamo. Želim znati hoćeš li stati sa mnom u središte vatre i ne ustuknuti.’

Prođete li zajedno kroz taj izazov i ne pokleknite, našli ste pravog partnera i sami ste prava partnerica za njega. Sruše li se vaše zajedničke obale zbog stalnih udara valova iz smjera prošlih vremena, to nije osoba za vas niti ste vi za njega. Shvatite li to što proživjavate kao životni izazov, a ne kaznu, djelovat ćete herojski, a ne kao žrtva koja ostaje u razrušenu gradu u kojem više nema žive duše i proklinje kletu sudbinu što joj ne daje novu priliku. Promijenite svoju priču tako da promijenite – tekst, pa umjesto tuđih dugova plaćajte svoju životnu školu. A svaka škola ima cijenu, zar ne?