Home / Biznis i politika / VICEGUVERNERI

VICEGUVERNERI

Iako je većina njegovih najbližih suradnika u HNB došla prije njega, guverner je okružen istomišljenicima. Tijekom mandata Željka Rohatinskog iz vrha HNB-a otišao je samo Čedo Maletić, kojeg je HDZ htio maknuti na nagovor svojih koalicijskih partnera, pa se povukao sâm.

Jedna domaća revizorska tvrtka odlučila je testirati kandidate za posao, mahom završene ekonomiste. Ostale su zatečene količinom neznanja budućih stručnjaka koji su najslabije znanje pokazali upravo u ekonomiji. Čak 23 posto kandidata nije znalo tko je Željko Rohatinski! Na pitanje na koje mladi ekonomisti ne znaju odgovor, obični bi građani, i da ih netko probudi usred noći, glatko odgovorili. Ne samo da znaju tko je Rohatinski nego znaju i što (i zašto!) radi HNB. Kako su odjedanput u zemlji opijenoj politikom jedna ekonomska funkcija i čelni čovjek jedne relativno nezanimljive ekonomske institucije postali udomaćeni u svakodnevnom životu običnog čovjeka?

Krivce za to treba tražiti na Markovu trgu. U nedostatku pravih informacija o ekonomskom stanju zemlje s te adrese guverner i HNB postali su svojevrsni glasnici istine. Guverner donosi loše vijesti, ali građani mu vjeruju. I to od prošle godine, kad je Vladu uzalud upozoravao da stiže kriza (s njom i inflacijom) i da se za nju treba dobro pripremiti. Vlast je bahato odbacivala upozorenja, ali to nije zaustavilo inflaciju. Kao ni guvernera, koji je ‘u serijama’ dozirao količinu istine koju građani (i Vlada) u određenom trenutku mogu podnijeti. Usudio se tako prognozirati pad stope BDP-a ove godine (nekoliko puta revidiranu naniže) uz ozbiljnu preporuku Vladi da provede pravi rebalans proračuna i sreže državnu potrošnju. Upozorio je i na to da je prvi nalet krize prošao, ali i da najgore, i to za poduzeća, dakle i za zaposlene, tek dolazi! Među ostalim i zato što ih je država gotovo potpuno istisnula s tržišta kredita, na kojemu se sve teže mogu refinancirati. Ni to Vlada nije shvatila ozbiljno.

Kad je prije Vladina odlaska na odmor odradio posao ministra financija i otkrio beznadežno stanje državnog proračuna u kojemu nedostaje najmanje 14 milijardi kuna (plus još 28 milijardi koje treba refinancirati), birači su u guverneru prepoznali osobu koja ne ‘mulja’ i ne maže oči, a u HNB-u jedinu instituciju koja zna što u krizi radi. Vremena su teška i narod treba heroje.

No ruku na srce, između HNB-a i guvernera većina bi građana (ne samo njih) stavila znak jednakosti. Znaju oni da u toj zgradi, spomeniku kulture Viktora Kovačića, s poznatim pročeljem okićenim jonskim stupovima (koji pomalo simbolično ocrtavaju stabilnost i pouzdanost) ima pametnih ljudi, ali njih ipak ne poznaju jer se rijetko medijski oglašavaju.

Iako je guverner Rohatinski novinarima širom otvorio vrata, o načinu funkcioniranja i donošenja odluka u središnjoj banci malo se zna. Upućeni kažu da HNB po svemu odskače od uobičajene slike državnih institucija. Ondje, primjerice, nema velike migracije zaposlenika: na prste jedne ruke dali bi se pobrojiti odlasci i dolasci, što pokazuje da su zaposlenici svojim radnim mjestom zadovoljni.

U mandatu sadašnjega guvernera pamti se samo odlazak viceguvernera Čede Maletića, zaduženog za bankarski nadzor (HDZ ga je htio maknuti, pa je odlučio otići sâm). Ako tko i dođe, onda doista dolazi s dobrim referencijama, poput Žarka Miljenovića i Nevena Matesa u funkciji glavnih savjetnika guvernera. Izvori kažu da su svi savjetnici, uključujući Amerikanca Evana Krafta, istomišljenici koji pripadaju istom doktrinarnom krugu kao Rohatinski. Potrebni su mu za bolje razumijevanje vanjskih šokova i za izradu što točnijih makroekonomskih analiza da bi donio učinkovitu i za cjelokupnu ekonomiju najmanje štetnu odluku. Dok je Evan Kraft u HNB pristigao još u vrijeme bivšeg HDZ-a, a Miljenović na poziv samoga guvernera (i jedan i drugi poznati su po izradi temeljnih analiza na osnovi kojih je lakše izraditi scenarije mogućih posljedica), za dolazak Nevena Matesa upućeni kažu da više ima veze s preporukama međunarodnih institucija nego s guvernerovim angažmanom. No iskustvo makroekonomista koji ne robuje nijednoj doktrini u kriznim će mu vremenima sigurno dobro doći.

Ako bi se iz kadrovske križaljke išta moglo iščitati, onda je to samo jedan zaključak: u HNB-u ne postoje guvernerovi ljudi jer su manje više svi, uz iznimku viceguvernera Holjevca, ondje već bili prije.

Davor Holjevac u HNB je stigao 2006. iz komercijalnog bankarstva (PBZ-a), pa je bilo logično da zamijeni Čedu Maletića na poslu nadzora banaka. Od svih viceguvernera u javnosti ga se najčešće može vidjeti, ponajviše zahvaljujući zanimanju javnosti za poslovanje banaka (č. kretanje kamata na kredite).

Od vodećeg je kadra u banci najdulje (od 1973.) Adolf Matejka, koji se u svojoj karijeri bavio mjerama monetarne politike, kreditnim poslovima, nadzorom banaka, spašavanjem Hrvatske banke u vrijeme druge bankarske krize. Upravo mu propuste u nadzoru banaka zamjeraju kritičari (jednako kao Maletiću i Relji Martiću), no HNB je od ondašnjih vremena do danas doista postao neovisnom institucijom, koja to nije samo na papiru. Samo nekoliko godina manje staža u HNB-u ima Relja Martić, koji je većinu karijere u banci odradio u Direkciji analiza na poslovima kreditno-monetarnih istraživanja. Iz njegova sadašnjeg sektora (za centralnobankarske operacije) stižu konkretne monetarne mjere kojima HNB čuva likvidnost sustava i ograničava zaduživanje banaka. Međunarodna iskustva, i to upravo u MMF-u, iz kojeg dolazi Mates, ima viceguverner Tomislav Presečan, koji se danas bavi planiranjem i analiziranjem.

Između Borisa Vujčića i guvernera, tvrde upućeni, vlada svojevrsni hladni rat jer se razilaze u ključnim pitanjima, no Boris ionako ima više ambicija u Europi nego u HNB-u, pa njihovo nesuglasje nema učinak na rad banke. Uostalom, svi su oni u HNB-u cijelu vječnost, izdržali su test svih dosadašnjih vlada, i lijevih i desnih, pa nema razloga ne vjerovati da ni politika ni rođačke veze (više) ne stanju u HNB-u. Štoviše, mladi ekonomski neznalice s početka priče u HNB-u bi se teško zaposlili jer ondje zapošljavaju one koji doista znaju. U direkcijama i sektorima krije se tridesetak stručnih, obrazovanih zaposlenika koji se ne eksponiraju, ali itekako pridonose ukupnoj slici o banci koju javnost ima.

Sam guverner kaže da je za dobro odrađen posao i imidž u javnosti zaslužan timski rad. – Dobro međusobno komuniciramo i surađujemo. Iako se u posljednje vrijeme odluke ne donose formalnim glasovima, o svim važnim stvarima vlada isto mišljenje. Nikada nikomu nisam branio da samostalno istupa u javnosti, no prema prirodi posla sve se obavlja ekipno, zajedno. Sve što središnja banka radi odraz je zajedničkog rada – tvrdi Rohatinski. Oni koji poznaju HNB iznutra kažu da se s krizom funkcioniranje banke nije promijenilo. Rohatinski će uvijek rasušati mišljenja suradnika, povući se u osamu i temeljito odvagnuti pojedinu odluku. Za svaki nastup u javnosti, za svaki razgovor danima se priprema, ne samo zato da bi testirao sve moguće posljedice određenih mjera nego zato da bi ih argumentirano mogao objasniti manje upućenima, a članovi Vlade to obično jesu. Drugi su nam pak rekli da u priči o guvernerovim ljudima priče zapravo nema. Tvrde da sve najvažnije odluke donosi sâm. Na dnevnoj, operativnoj razini uzima u obzir mišljenja suradnika (koji mu služe kao poligon za testiranje vlastitih prijedloga i onoga što je previdio), no u monetarnoj politici sâm izrađuje kalkulacije i pokusne ekonometske modele.

Ipak, bilo da je riječ o osobama bliskim guverneru, bilo onima koje ga ne vole, sve se slažu u jednome: Rohatinski je vjerojatno najbolji makroekonomist kojeg imamo, impresivan kapacitet ekonomskog i analitičkog znanja, vješt operativac koji se dobro snalazi i u političkim vodama. Upravo je njegova zasluga, možda i najveća, odličan odnos s javnošću koji je osigurao neovisnost središnje banke. Koliko god vlast pritiskala istupima hadezovaca u Saboru, nije imala izbora nego potvrditi potpunu neovisnost HNB-a. No nije mu uspjelo potpuno profesionalizirati rad Savjeta HNB-a. Namjeravao je izbaciti sve vanjske članove Savjeta da bi banku izolirao od svakog utjecaja politike, no Sanader je intervencijom ipak uspio ubaciti Mladena Vedriša.

Neki analitičari kažu da to nije nužno loše jer neki oblik kontrole HNB-ova rada mora postojati. Guverner je, kažu, solo igrač koji nema previše povjerenja u znanje i kompetencije Savjeta, pa su njegovi (vanjski) članovi najčešće dovedeni pred gotov čin. Tvrde da je problem i to što se malo zna o radu banke. Izvještaji su u Saboru prestručni, tehnički, pa rijetko koji zastupnik uspije shvatiti bit, no i sami priznaju da u Saboru nema zanimanja za rad te institucije. Koliko god guverner jasno govorio (građani ga dobro shvaćaju), za razumijevanje izvještaja ipak je potrebno i određeno znanje, koje naši zastupnici još nemaju.

Upućeni upozoravaju i na to da je riječ o četvrtoj vlasti u zemlji, zbog čega bi njezin rad trebao biti transparentniji, otvoreniji, a kult ličnosti kakav je stvoren oko guvernera trebalo bi raspršiti na cijelu banku kojom već sada vladaju znalci. Kritičari mu zamjeraju i slabu koordinaciju s drugim oblicima politike, prije svega fiskalnom, bez obzira na to što iz Katančićeva ne prste željom za suradnjom, još manje znanjem i razumijevanjem pravog stanja stvari. Guverner im na to kratko odgovara: ‘To je njihovo mišljenje.’

Bez obzira na soliranje u donošenju odluka već je mnogo puta dokazao da za ključne potrebe, poput osiguravanja likvidnosti sustava ili odbijanja tiskanja novca, ima punu potporu svoje ekipe. Upravo je to prepoznala i šira javnost, pa je gotovo sigurno da ćemo jednoga dana pričati o vremenu prije i poslije Rohe.