Zbog poslova za Libiju žurimo se kupiti jedan manji škver

Zbog poslova za Libiju žurimo se kupiti jedan manji škver. I za ponudu za Kraljevicu i BSO Adria-mar je u kombinaciji s dva partnera. Jedan od njih je domaći, a drugi inozemni. Oni se međusobno isključuju, ovisno o varijanti koja će biti izglednija na natječaju.

Konačno je došao i taj dan koji smo dugo čekali. Zainteresirani smo za jedno od tih brodogradilišta koje je primjereno našem proizvodnom programu, a to bi u ovom slučaju bili ili Kraljevica ili splitsko Brodogradilište specijalnih objekata. BSO se prodaje, koliko mi je poznato, prema posebnim uvjetima, a što uz početnu cijenu od 18 milijuna kuna znači i obvezu programa restrukturniranja, program ulaganja i program zbrišivanja viška zaposlenika sukladno kolektivnom ugovoru. Od 200-tinjak zaposlenih u BSO-u, od čega je polovina proizvodna, a polovina u projektnom odjelu neprimjereno njihovu opsegu poslovanja.

S obzirom na vaš proizvodni program, to znači da vas i ne zanimaju veća brodogradilišta? Ne razmišljamo o velikim brodogradilištima, odnosno kad bismo o njima razmišljali, morali bismo imati i izrazito velikoga i zainteresiranoga strateškog partnera. Osim toga, problem svih brodogradilišta jest dosta niska ugovorenost i neizvjesnost budućih narudžbi, da ne govorim o svim troškovima koji proizlaze iz objavljenog modela i uvjeta privatizacije.

Znači li to da u pokušaj privatizacije spomenutih brodogradilišta idete sami ili i tu imate partnere? I za ponudu za Kraljevicu i BSO Adria-mar je u kombinacijama s dva partnera. Jedan je domaći.

Bavite se brodogradnjom, i to uspješno, a bez svoga škvera. Ugovarate i nove poslove, i ne skrivate da vam je želja i potreba napokon steći i svoj škver, a sad je natječaj napokon otvoren.

Kako napreduje već početi program gradnje patrolnih brodova za Libiju? U Adria-marovu programu gradnje patrolnih brodova za Libiju došlo je do bitnih promjena. Od planirana 24 broda tipskog naziva PV30-LS, dosad je isporučeno njih šest, a u međuvremenu ponudili smo Libiji veći brod još prijmenjeni njihovim specifičnostima, što je Libija i prihvatila. Tako smo već potpisali predugovore o gradnji šest takvih brodova za Libiju, pod radnom tipskom oznakom OPB39. To je posve novi brod u odnosu na one dosad isporučene, i to ne samo po veličini već i po vrlo specifičnim tehničkim svojstvima.

Što se točno tamo dogodilo i je li to u nekoj vezi s time da se ne natječe za Brodotrogir? Tamo je, naime, Adria-mar organizirao veliki remont dvaju tenkonošaca libijske ratne mornarice, a ugovoreni izvođač radova bio je Brodotrogir. Jedan od njih, 99,5 metara dug Ibn Haritha, prošao je temeljitu rekonstrukciju i ugradnju novih MTU-ovih glavnih motora i brod je isporučen Libiji 30. travnja ove godine. Njegov blizanac Ibn Our zapeo je u trogirskom škveru do danas, iako je prema ugovoru Libiji trebao biti isporučen još 4. rujna 2008. godine! Razlog tome jest to što brodogradilište nije izvršilo sve svoje ugovorene obveze, pa onda izmišlja i fakturira poslove koji su ionako predviđeni u sklopu ugovorenog remonta. Time zapravo želi nadoknaditi penale za kašnjenje koje će morati snositi.

U kojoj je sad fazi ta situacija? Kako Adria-mar ne namjerava platiti dvaput za isti posao, Brodotrogir je zadržao libijski brod kao zalog za svoja potraživanja. Nažalost, ta situacija postaje tipična za naše škverove, naime, nakon završenog posla šaljemo informacije o dodatnim radovima koji nemaju nikakve osnove za naplatu. Za svaki dodatni rad, ako za njega doista postoji potreba, mora se dobiti suglasnost naručitelja u pisanu obliku, a toga ovdje nije bilo. Uz ugovor smo imali specifikaciju radova prihvaćenu s obiju strana, a tu su obuhvaćena i dodatna ispitivanja nakon završenog remonta broda, a ne da se to posebno naplaćuje. Oni su skloni napisati da su potrošili više radnih sati ako je riječ o zapovijednom brodu! Zamjena limova na brodu podrazumijeva da se stari lim skida, da se novi reže, pripasuje, ravna i zavaruje itd., a mi k tome od Brodotrogira dobijemo posebnu fakturu sa stavkom ‘ravnanje palube’ na iznos od 300.000 američkih dolara! Brodotrogir to opravdava objašnjenjem da je imao nekih tehničkih problema s limovima palube, ali to je stvar njihove organizacije posla koji su se ugovorom obvezali izvršiti.

Znači li to rješavanje spora sudskim putem i što je kao razlog za takvo kašnjenje ponuđeno Libiji? O tom smo slučaju zbog svega toga obavijestili i Ured predsjednika Mesića odakle su obećali intervenirati, jer reakcija brodogradilišta koje ne želi predati libijskoj mornarici njezin brod ima i tešku međunarodnu konotaciju. To je ratni brod i on se, prema međunarodnome pomorskom pravu, ne može tako zadržavati, jer de jure predstavlja teritorij druge države! Takve situacije izravno vode u međudržavni incident i zato smatram da zbog niza takvih situacija privatizacija naših brodogradilišta mora otpuhati takva rukovodstva.

Imate remontne poslove za Libiju i u Kraljevici. Kakva su vam tamo iskustva? Uz Ibn Harithu i Ibn Our, Adria-mar ima i u Kraljevici na vrlo složenom remontu libijsku 50-metarsku korvetu Laheeb iz francuske klase Combatante II. Pogonski dio je na remontu kod nje- mačkog proizvođača, dok je servis naoružanja, dakle, 40 i 76 millimetarske topove Bofors-Breda i remont raketa kontejnera, izveo Adria-mar. U zahtjev remont sustava kontrole upravljanja vatrom uključen je i Pomorski centar za elektro- niku, a posebnost je bila u tome da taj sustav po- tječe iz analogne ere, a sada je on digitaliziran. Nakon Laheeba koji bi trebao biti dovršen naj- esen, isti ćemo posao obaviti na još dvije takve korvete, za što su već i potpisani ugovori.

A što je s projektom brodova za Hrvatsku obalnu stražu? Govorili ste da ćete MORH-u predložiti patrolne brodove kakve gradi te Libiju, po vrlo povoljnoj cijeni i s ekspresnim rokom prvih isporuka? Istina, ishodište te ideje o većem brodu za Li- biju ustvari je projekt višenamjenskoga patrolnoga broda kakav je Adria-mar pripremio za nat- ječaj za plovila hrvatske obalne straže. Nakon informacije da će biti raspisan natječaj za brodove Hrvatske obalne straže, razvili smo vlastiti pro- jekt broda za tu namjenu, dugog 40 metara, a s obzirom na to da je u nastaloj krizi upitna realizacija tog programa, bude li uopće natječaj raspisan, taj smo projekt predložili Libijcima, koji su nakon analiza i provedbe međunarodnog natje- čaja naš prijedlog prihvatili.

Što taj novi aranžman znači u financijskom smislu? U tom novom aranžmanu s Libijom uvažili smo i njihovu želju za transferom tehnologije, pa bi posljednja dva od tih šest brodova sagradili prema našoj tehnologiji i uz našu organizaciju u libij- skom brodogradilištu, vjerojatno u Al Khumsu. Vrijednost tih novih brodova kretat će se između osam i deset milijuna eura. Sad smo u fazi čekanja na početak financiranja tog projekta, dok početak realizacije očekujemo najesen. Dakako, ako bude sreće.

Što sreća ima s time? Pod ‘srećom’ podrazumijevam povoljan rezultat privatizacije brodogradilišta. Preduvjet za ostvar- renje tog plana jest da Adria-mar u bilo kojoj od triju varijanti za koje je zainteresiran: Vranjic, BSO ili Kraljevica, napokon privatizacijom dođe do svog škvera. Bude li usto u međuvremenu ras- pisan natječaj za brodove Hrvatske obalne straže, Adria-mar se i tu namjerava ozbiljno natjecati, s obzirom na to da imamo već praktično gotov pro- jekt, koji se zasniva na međunarodnim referencijama i posve je prilagođen domaćim potrebama, dakle spreman za realizaciju.