Vlada se upliće tamo gdje joj nije mjesto. Očito su nas s Markova trga zaboravili obavijestiti da smo napustili tržišno orijentirano poslovanje i vratili se dogovornoj ekonomiji!
Premijerka je ljuta i uvrijeđena. Ne toliko zbog toga što je nitko nije obavijestio o podizanju cijene benzina nego ponajviše zato što je usred krize ispala socijalno neosjetljiva. Zato je naložila vodstvu Ine da smisli cjenovnu formulu kojom će pokazati da ima razumijevanja za socijalnu problematiku. Teška zadaća i za veće umove, pa ne čudi da joj se ono što su u Ini smislili (cijene ovisne o lokaciji benzinskih postaja) nije svidjelo. U Ministarstvu gospodarstva su naposljeku iznjedrili novi recept – cijene će se mijenjati tjedno, ali ne više od 3,5 posto. Ako je promjena cijene veća, razlika će se razdijeliti u idućim obračunskim razdobljima. Očito su nas s Markova trga zaboravili obavijestiti da smo napustili tržišno orijentirano poslovanje i vratili se dogovornoj ekonomiji! Ako parafraziramo staru izreku, čini se da Hrvate možemo izvući iz socijalizma, ali ne i iskorijeniti socijalizam iz Hrvata.
Kako drukčije objasniti praksu sve češćega administrativnog određivanja cijena najvažnijih energetika i sirovina koju je javnost prešutno prihvatila? Nitko se pritom ne pita što će intervencije države u strateške cjenike zbog takozvane brige o socijalno osjetljivima (isključivo zato što to donosi izborne glasove) donijeti u nedalekoj budućnosti.
Kakve su posljedice i koliko nas takva praksa udaljava od EU? Odgovor dijelom leži i u onome što se dogodilo u Slovačkoj. Njezina je Vlada zbog rasta cijena benzina najvećoj slovačkoj naftnoj kompaniji Slovnaft naplatila globu, no većinski vlasnik MOL uspio je globu osporiti, jer je administrativno određivanje cijena protivno praksi EU. I Talijani su pokušali uvesti dodatne poreze naftnim kompanijama, no Unija je brzo kaznila takvo netržišno ponašanje, kaže analitičar Hypo banke. Da to nije nerealno potvrđuje i potpis kojim se naša Vlada u memorandumu pri prodaji dionica MOL-u obvezala da neće neekonomskim mjerama utjecati na tržišne cijene kompanije. Koja je sada privatna, ma što mi o tome mislim!
Nekadašnji ministar gospodarstva i bivši direktor Ine Davor Štern kaže da miješanje države u cijene neće urodit plodom. Cijena benzina već je maksimalna, no pitanje je koliko je u toj cijeni opterećenje drugim davanjima, od trošarina do izdvajanja za ceste. Potrebno je Ini povećati profit i iz tog profita plaćati socijalu, prije svega plavi dizel. Europske vlade ne mogu određivati cijene energenata, one su tržišne. Budemo li nastavili s takvom praksom nikad nećemo biti konkurentni – kaže Štern. No misli da bi se Vlada trebala ozbiljno pozabaviti razlozima gubitka u Ini. Dok se u HEP barem malo zagrebo, u Inu nitko nije ni pomislio ozbiljno dinut – poručuje.
Ravnatelj Energetskog instituta Hrvata Požara Goran Granić, kaže da socijalna politika u energetici dugoročno šteti i tvrtkama i kupcima. To utječe na kvalitetu i sigurnost, jer tvrtke poput Ine ili HEP-a nisu u dobroj financijskoj kondiciji, pa ne grade nova postrojenja. Posljedice sadašnjeg odustajanja od gradnje novih kapaciteta osjetit ćemo za nekoliko godina. To treba presjeći i socijalnu politiku usmjeriti prema imenu i prezimenu osobe kojoj treba socijalna potpora – kaže Granić.
Električna energija i toplinske potrebe danas imaju i civilizacijski status, pa je logično da određeni postotak socijalno ugroženih država pomaze, ali samo konkretnim imenima i adresama. To je pravi način na koji država može pravedno subvencionirati cijenu energije. Prva lekcija koju naučim svoje studente jest: izuzmete li realnu ekonomiju iz energetike svejedno mi je o kakvim planovima i strategijama pišete jer su neostvarljivi – uvjerem je. Još je jedna nepravedna logika u cjenovnoj politici. Primjerice, veću cijenu struje plaćaju tvrtke i industrija iako su kućanstva na kraju mreže i imaju najveće troškove. Industrija koristi srednju naponsku mrežu i, tehnološki gledano, trebala bi imati nižu cijenu, tumači Granić.
Na taj čudni odnos upozoravaju i u HUP-u. Socijalna je tarifa u domaćinstvima praksa još od rata i povremeno se mijenjala, no to je još daleko od potrebnog uravnoteženja. Koliko je cijeli sustav pogrešno ‘nasaden’ potvrđuje i ne tako davna anegdota. Kad je jedan poduzetnik želio proširiti planu za to mu je trebala dodatna snaga električne energije. Iz HEP-a su mu poručili da postojeća trafostanica to ne može izdržati, pa neka sam napravi projekt nove i besplatno im ga uruči! Kao argument protiv ‘uvrnut’ cijene energije izvlači se i podatke Eurostata o cijeni plina – u godinu dana cijena je za građane porasla 16 posto, a za tvrtke samo devet posto.
