G. I. Joe – Kobrin uzlet

Posljednja premijera 60. Dubrovačkih ljetnih igara prošla je nešto bolje od zlogukih predviđanja. Kunčevićeva režija jest nedorađena, ali glavni su glumci dali izvrsne role.

Dugo očekivana, posljednja premijera 60. Dubrovačkih ljetnih igara, ipak je prošla bolje od zlogukih predviđanja i izražito niskih očekivanja. Hamlet na Lovrijencu, opće mjesto festivala, u režiji Ivica Kunčevića pokazao je kako prokušani redateljev koncept, čitanje klasike s poentiranim, konceptualnim odmakom, još može biti prihvatljivo, posebice u sklopu tradicionalnog festivala okrenutog izvođenju dramskih klasika. Minimalnim, a ipak radikalnim zahvatima u tekst postižu se snažni dramaturški efekti i naglašava suvremenost drame Hamleta u današnjem, dubrovačkom Elsinoreu. Pretvoren u restoran, prodan strancu, Lovrijenc zaista postaje sudbinsko, dramsko mjesto na kojemu se mora dogoditi tragedija.

Kunčevićeva režija je međutim nedorađena, a idejni koncept nije proveden kroz cijeli komad, što rezultira prizorima koji sve ostavljaju na razini teksta, odnosno glumcima koji nisu dobili razrađeniji i promišljeniji režijski okvir za bilo kakve smislenije izvedbene improvizacije. Iz takve nerazrađenosti osnovne ideje proizlaze i neke mizanscenske nelogičnosti i nedosljednosti te poneki dojam neugranosti. Međutim, u takvim skiciranim, a nedovršenim, uvjetima zaista treba čestitati festivalskom dramskom ansamblu, posebice Luki Dragiću. Bez osciliranja u ritmu i tempu te interpretativnom intenzitetu, mladi je glumac uspio donijeti na Lovrijenac mnogo Hamletovih lica, njegove dvostrukosti i igre, glumu i ludilo te iskreni bijes i gnušanje prema stvarnosti.

U dvojnama suvremen a izgledom romantičan, ovogodišnji je Hamlet bio uvjerljiv u dvostrukoj igri i kao ljubavnik, i kao zaljubljeni sin, kao odan i nježan prijatelj, ali i okrutni ubojica, svjestan neumitnosti i uzaludnosti svojih i tuđih postupaka, na trenutke gotovo egzistencijalistički interpretirajući bačenost u vrtlog zbivanja. Pritom je zadržao i bolnu rezigniranost i trijeznost onoga koji je svega nažalost svjestan, pa glumu Luke Dragića u ovoj predstavi Hamleta zaista možemo smatrati potpunom. Izvrsno mu je glumom parirala i mlada Mirna Medaković kao Ofelija, posebice u prizorima ludila, testu na kojem su pale brojne mnogo iskusnije glumice. Također je bio izvrstan i kraljevski par Goran Grgić i Alma Prca, jedna netipična i zanimljiva Gertruda, te cijeli ansambl uz pojedine hvalevrijedne kreacije koje bi trebalo izdvojiti, primjerice onu Zijada Gračića kao Osrica i Zvonimira Zorićića kao Polonija.

Važno je da sve bude na jednome mjestu i da se obavi u što kraćem roku, pa je tako i kad je riječ o internetskom pretraživanju. Upravo je u tome prednost multidimenzionalne web tražilice, budući da nema informacije koja se ne može pronaći, a samo se s jednim klikom na taj web odjednom pretražuje željeni pojam putem svjetskih tražilica Googlea, Wikipedije, YouTubea i drugih najvećih servisa. Osim toga, www.1klik.net posjeduje najbolju bazu domaćih i inozemnih poslovnih, specijaliziranih i općih informativnih internetskih stranica i portala razvrstanih po kategorijama za brzo snalaženje. Ujedno ima odličan RSS news agregator (čitač) za brzo informiranje, jer u kratkom roku prikuplja recentne vijesti s različitih stranica te omogućuje čitanje na računalu u jednostavnu obliku.

‘Če nebuš pil bude ti žal a zutra već morti pod zemljom buš spal’, stihovi su pjesme ‘Sedi si kraj mene’ koji u izvedbi gošće Tete Lize na najbolji način sažimlju duh trećega albuma hrvatskoga etnopunk-sastava Cinkuši uglavnom usmjerenih na adaptaciju tradicionalnih skladbi sjevernoga dijela Hrvatske. Ime albuma također je prigodno – ‘Špiritus Sanctus’ i da moramo odabrati mjesto i vrijeme u kojem se ‘spiritus’ tog iz godine u godinu sve živahnijega benda najbolje može doživjeti, odlučili bismo se za vinograd s neizbježnom pripadajućom kleti kad se bere grožđe i spravlja vino zahvalno za gemiš. Od pjesama koje na tom albumu naprosto tjeraju na ekstatični pokret izniknuo iz same zemlje, moramo spomenuti uvodnu Bratec kosi – tradicionalnu pjesmu, doduše incestuoznoga karaktera, ali i onu koja slijedi nakon nje, suludo razigranu Huja-brijja ili pritajeno pogrebnu Belu. Kako bismo zaokružili cjelinu spomenut ćemo još i skladbu Kak je Štef videl Majku Božju, a kao što u nekoliko riječi Cinkuši kažu: ‘Videl ju je zato kaj ima čisto srce.’ Za slušanje Cinkuša to je ionako najvažnije, dakako, nakon osvježavajuće kupice.