Prije tri godine, dok je svima još dobro išlo, legendarna danska kompanija Lego pretrpjela je najveće posrtanje u svojoj 70-godišnjoj povijesti. Danas, kad većina bilježi loše ili lošije rezultate, Legu je opet krenulo. Na američkom je tržištu u prvoj polovini ove godine zabilježio fantastičnih 300 posto rasta profita, a na svjetskoj razini 19 posto. Djeca su se vratila maštovitim kockicama.
U sprkos krajnje turobnim financijskim vremenima čini se da ima mjesta i uspješnim pričama poput one legendarne danske kompanije Lego, koja je svoju krizu proživjela u vrijeme kada su svi ostali poslovali sjajno. Prije tri godine taj je proizvođač kockica koje su uveseljavale generacije djece bio na ozbiljnoj prekretnici. Bio je prišljjen najaviti ukupno 1.200 otkaza (900 u Danskoj, 300 u SAD-u), zatvaranje posljednje tvornice igračaka na tlu SAD-a i seljenje u jeftiniji Meksiko. Očekivano, i u Europi je proizvodnja premještena u jeftinije zemlje na istoku.
Njegov povratak u plus usred jedne od najgorih recesija ima posebno sladak okus ako se imaju na umu teška vremena za industriju tradicionalnih igračaka pritiskom djece koja brzo odrastaju i preferiraju tehnološka čuda poput mobitela i igračkih konzola umjesto bezveznih kockica koje ne mogu ubiti imaginarnog neprijatelja ili mu poslati fotografiju vlasnika u kretenskoj pozi.
Kompanija je stoga ugodno iznenadila ostvarivši tripototni rast profita u prvoj polovini ove godine, uspoređeno s istim razdobljem prošle, na krilima povećane prodaje i uspjeha na jednom od trenutačno najnezahvalnijih tržišta, američkom. Lego je tako prihodovao bruto profit od 31,6 milijuna dolara zahvaljujući rastu na gotovo svim tržištima (19 posto) i unatoč velikim troškovima poboljšanja svoje poslovne računalne platforme.
Lego je prvi put u probleme upao tek nedavno 1998., uzme li se u obzir povijest kompanije dulja od 60 godina u tom trenutku. Izvori posrtanja u načelu su uvijek isti. Nakon dugoga neometanog boravka na vrhu novi, jeftiniji konkurenti poput Mega Bloksa počeli su nagrizati nekoć nedodirljive kraljeve kockica. Lijek je bio jasan – zatvaranje proizvodnih pogona u skupim zemljama i seljenje u jeftinije, uglavnom u Aziji. Sljedeći faktor pada opet je iz udžbenika – pretjerana diverzifikacija proizvodne paletne, što je također jednostavno riješeno smanjivanjem ili uklanjanjem novotarija i vraćanjem fokus na osnovnu djelatnost kompanije – kockice.
Tih kobnih 90-ih igrače konzole ozbiljno su ugrozile proizvođače običnih igračaka koji se nisu mijenjali desetljećima, a pokušaj odgovora kompanije, Lego Mindstorms, kockice koje su sadržavale mikročip, bio je nedovoljan za brzi povratak u sigurne vode. Tvrtka je predugo funkcionirala u nepromijenjenom obliku i bilo je vrijeme za temeljito prilagođavanje novim uvjetima. Otkazi su bili neizbježni, pa je 1999. otišlo oko tisuću ljudi zaposlenih u 30-ak zemalja. Tek deset godina poslije postalo je jasno da je bila riječ o prvom koraku na dužem putu restrukturiranja. Ipak, usred vrlo teških vremena Lego je jedan od sve rjeđih proizvođača koji se mogu pohvaliti rastom profita.
Priča o kockicama koje su zaludile djecu diljem svijeta počela je s radionicom Ole Kirka Christiansena, stolara iz mjesta Billunda u Danskoj, gdje je i danas sjedište kompanije, u kojoj je 1932. Ole počeo izrađivati prve drvene igračke, kao dodatak stolarskom obrtu. Samo dvije godine poslije taj će obrt dobiti svoje ime, danas prepoznatljivo u cijelom svijetu, nastalo kao spoj dviju danskih riječi, ‘leg godt’, odnosno ‘dobro se igraj’, iako je naziv Lego dvojakog značenja jer na latinskom može značiti ‘sastavljam’, doduše u slobodnijoj interpretaciji. Tvorac imena Ole poslije je napominjao da je latinsko značenje čista slučajnost. Riječ je o jednoj od rijetkih svjetskih kompanija koje su uspjele ostati u potpunoj kontroli osnivačke obitelji, iako je trenutačni glavni direktor Jorgen Vig Knudstorp autsajder.