Obitelj Tomaic

Sirana Runolist uskoro seli svoju proizvodnju sireva iz Krasnog u novi pogon u Otočcu, u kojem su uvjeti mnogo povoljniji. Za gradnju nove sirane Tomaić su dobili 2,2 milijuna kuna iz programa SAPARD.

Osim što je poznato po nesvakidašnjim prirodnim ljepotama kotline na više od 700 metara nadmorske visine u masivu sjevernog Velebita, Krasno je steklo reputaciju mjesta vrijednih ljudi s gospodarskom intuicijom i vizijama, što je naposljetku i otjeralo nezaposlenost iz tog mjesta. Posebno mjesto svakako ima proizvodnja vrhunskoga kravljevog i ovčjeg sira obitelji Vladimira i Ankice Tomaić u njihovoj sirani Runolist, koja je među brojnim odlikovanjima prošle godine osvojila dvije pobjedničke titule na manifestaciji Eko-etno Hrvatska 2008.: Velebitski ovčji sir šampion je u kategoriji polutvrđih sireva, a Krasnarski kravlji sir među tvrdim sirevima.

Priča o uspjehu Tomaića u proizvodnji autohtonog sira proizvedenog doista iz mlijeka s velebitskih pašnjaka zapravo počinje propašću proizvodnje sira koju je početkom 60-tih godina u Krasnom bilo organiziralo senjsko poduzeće Primorje, na čemu je radila i Tomaićeva majka.

Unatoč već tada stvorenu glasu o dobrom siru iz Krasna zbog velikih troškova oko organizacije kooperacije s proizvođačima mlijeka, ali i objektivnih teškoća zbog teških zimskih uvjeta i prometne izoliranosti, proizvodnja je 1989. ugašena pa se i stočni fond posljedično tomu ubrzo prepolovio. Unatoč ratnim zbivanjima i preživljavanju, ali upravo i zbog njih, Vladimir Tomačić napustio je posao voditelja mjesnog ureda u Krasnom i s uštedama od 800 tadašnjih njemačkih maraka počeo oživljavati proizvodnju sira. Računavši na tehnološku pomoć i iskustvo svoje majke, uz pomoć šest tisuća maraka kredita unajmio je od Općine bivši neuvjetni pogon Primorja, opremio ga i u srpnju 1992. počeo proizvoditi sir. Naravno, uspoređno s time animirao je sumještane i vlasnike preostalih krava i ovaca u susjednim selima da mu postanu kooperanti i sirovinska baza.

Bio je to skroman početak, s malim količinama mlijeka. Uzme li se u obzir da za kilogram tvrdog kravljeg sira zimi treba 10, a ljeti i 12 litara mlijeka, odnosno šest litara ovčjeg mlijeka za kilogram sira, bila je to proizvodnja za čisto preživljavanje. Kad pogledamo realno, takva okolnost zapravo je bila i pozitivna za nas: nismo imali pravo tržište, i da smo imali mnogo sira, ili ga ne bismo imali komu prodati po prihvatljivoj cijeni ili bismo ga morali davati u bescjenje samo da ne gomilamo zalihe i dugove svojim kooperantima. Tako smo, zapravo, naučili realno procijeniti svoje mogućnosti. Samo smo svojom upornošću polako gradili i razvijali posao, gotovo kako je odmicalo poratno vrijeme i oporavak. Mnogo se bolje krenulo nakon osam godina životarenja, kad više nije bilo potrebe otplate kredita. Onda su sazreli uvjeti da kažemo da je dosta da budemo podstanari, pa smo 2002. počeli graditi vlastitu siranu, kažu Vladimir Tomačić i njegova supruga Ankica.

Objekt koji su otvorili u srpnju 2003., s predviđenim kapacitetom za primanja do pet tisuća litara mlijeka na dan, Tomačići su smatrali dovoljnim za proizvodnju sljedećih 20 godina. Tako su nastali i njihovi već spomenuti i nagradivani šampioni Krasnarski i Velebitski sir, uz koje se tržištu sad nude i sir škripavac, svježi kravljir sir te dijetni posni proizvod skuta, proizveden od sirutke. Međutim, budući da je u međuvremenu proizvodnja rasla jer je mreža kooperanata razvijena do današnjih 70 kooperanata, što znači fond od 300-tinjak krava i 800 ovaca te 2.000 litara dnevnog priljeva mlijeka, sadašnji prostor ne zadovoljava više svojom veličinom i tehničko-tehnološkom opremljenošću stroge parametre koje nameće sustav kontrole HACCP, bez kojega Tomačići ne mogu ni zamisliti svoju perspektivu.

Rješenje je pronađeno u Poslovnoj zoni u Otočcu u kojoj su Tomačići kupili parcelu na kojoj danas grade novu siranu kapaciteta prerade 10 tisuća litara kravljeg i ovčjeg mlijeka na dan u dvije smjene. Uz današnjih 200-tinjak kilometara koje svakodnevno prijeđu svojom cisternom da bi pokupili mlijeko iz svih laktofriza na terenu od Krasna, Kutereva preko Švice, Pazaršta, Smiljana do Gospića, pogon u Otočcu tražit će dodatnu sirovinsku bazu. Međutim, njegov je položaj prometno je mnogo povoljniji za svakodnevno prikupljanje sirovine od onoga u Krasnom. Infrastruktura je, dodaje Tomačić, kudikamo bolja. Cijena vode od devet kuna po prostornome metru u Otočcu prema onoj od 23 kune u Krasnom najbolje ilustrira pogodnosti odabira proizvodnog pogona u Otočcu.

No to nimalo neće umanjiti ulogu Krasna u tom poslovanju. U Otočcu će biti proizvodnja, dakle prerada mlijeka i fermentacija, a onda ćemo sireve prevoziti u Krasno na zrenje, jer za dozrijevanje naših sireva uz vrhunska kvaliteta mlijeka važna je i tamošnja mikroklima. Kravljir sir mora u Krasnom sazrijevati najmanje dva mjeseca, a ovčji, da bi dosegao šampionsku zrelost, mora bar šest do sedam mjeseci, kaže Tomačić, koji je, inače, i predsjednik Udruge prerađivača mlijeka Hrvatske.

Gradnja nove siranice vrijedit će šest milijuna kuna; rok dovršenja kraj je rujna ove godine. Tomačići su, naime, svoj projekt prijavili za sufinanciranje u fondu EU SAPARD, koji im ga je potvrdio, pa odmah početkom listopada SAPARD-ova agencija dolazi u obilazak i pregled objekta. Do tada mora biti sagrađen u skladu s odobrenim projektom, a nakon što do kraja listopada pogon počne proizvoditi, Tomačićima bi SAPARD trebao isplatiti 2,2 milijuna kuna financijske potpore. Ona se ne odnosi na cijelu investiciju, nego samo na njezin proizvodni dio. Uza SAPARD potporu je dalo i Ministarstvo poljoprivrede sa 600 tisuća kuna iz tzv. Mjere 6 za gradnju, adaptaciju i opremanje pogona za preradu, konfekcioniranje i pakiranje poljoprivrednih proizvoda te kreditnim aranžmanom i Privredna banka Zagreb. Uza sadašnjih 11 zaposlenih posao će u Otočcu dobiti još šestero ili sedmero ljudi.

U novom pogonu opremamo i turističko-edukativni prostor iz kojeg će organizirane skupine posjetitelja moći pratiti proizvodnju mlijeka a da ne narušavaju odredbe HACCP-a i u kojem će uz stručnog vodiča moći kušati i kupiti naše sireve te uz to dobiti i mnoštvo drugih informacija ne samo o nama nego i o cijelom tom kraju. Tako koncipiran turistički proizvod imat će dobar odaziv. Uostalom, mi već sada 60 posto svoje ukupne proizvodnje sira prodamo u svojoj prodavaonici u sirani u Krasnom. Uz nju imamo ugostiteljski objekt, pa nam u suradnji s turističkim agencijama dolaze organizirane skupine koje kupuju naš sir, što znači i naplatu u gotovini. Ostatak plasiramo putem trgovačkih lanaca Metroa i Pločina. Za razliku od njih, koji doista uredno plaćaju, s našim najvećim trgovačkim lancem došlo je do toga da sam ga zamolio da me izbriše iz svih svojih baza podataka. Naime, čekati na naplatu i više od sedam mjeseci na granici je zdravog razuma i ubitačno za proizvođače, pogotovo kad kao mi imaju tehnološki zadanu proizvodnju koja, primjerice kod ovčjeg sira, zbog zrenja traje i veže kapital i više od sedam mjeseci, kaže Vladimir Tomačić.

U skladu s iznesenim razvojnim planom Tomačić misli da kupce treba edukirati o tome od koje se sirovine pravi kvalitetan sir, pa će onda i njegova cijena biti realna i prihvaćena. S novim pogonom bit će pušten i novi proizvod, originalna lička basa, koja se proizvodi na bazi kiselog mlijeka; dosad je nije bilo na hrvatskom tržištu. Kad je riječ o izvozu, Tomačić upravo novim pogonom u Otočcu, koji je živnuo gradnjom autoceste, namjerava stvoriti uvjete indirektnog izvoza prodajom brojnim stranim turistima, za što se treba pobrinuti i na marketinškom planu.