ZDRAVSTVO Obamina reforma američkog zdravstva pada zbog ‘socijalizma’?

Pokušaj da 46 milijuna Amerikanaca dobije zdravstvenu zaštitu putem jeftinijega državnog zdravstva naišao je na žestok otpor i rasprave u kojima se ne preza ni od laži poput one da će se, eto, besplatno moći mijenjati i spol.

Najveća zvijezda 2009. američki predsjednik Barack Obama, pođednako se naglo našao u nemilosti iste te gomile. To samo po sebi ne bi trebalo nikoga iznenaditi, no ono što ipak izaziva nevjeru jest logika koja stoji iza ovakve promjene. Brojno stanovništvo Amerike ostalo je gotovo nijemo na sve moguće gadarije koje su od početka financijske, pa onda i ekonomske krize praktički dnevnim ritmom punile naslovnice medija. Nisu posebno bijesnili kad su čuli da su se poslovnjaci s Wall Streeta igrali s tuđim novcima kao da igraju Monopoly. Nije ih previše uzbudio ni nastavak isplaćivanja basno-slovnih bonusa tvrtkama na rubu raspada. Opću ekonomsku recesiju, odnosno gubitak radnih mjesta i pad prihoda jedva su primijetili. U toj općoj zbrci tek ih je interveniranje države i korištenje njihova novca za spas posrnutih tvrtki malo uznemirilo, onako načelno. Naime, neugodan miris ‘socijalizma’ osjetio se u tvrđavi kapitalizma, a to je dovoljno da se privuče pozornost Amerikanaca.

Ono što ih je nakon svega uspjelo istinski razbjesniti jest pokušaj reformiranja zdravstvenog sustava koji je bez premca među najgorima u razvijenom pa i manje razvijenom svijetu, nehumanog i bezobzirnog. Naime, zdravstveni sustav u kojem je 46 milijuna ljudi bez zdravstvene zaštite teško se može smatrati dobrim. Obama bi tako mogao u povijest otići kao najveća naivčina u povijesti, čovjek koji se upropastio jednom savim ispravnom idejom. Teško se sjetiti kad je posljednji put nešto izazvalo tako gnjevne sukobe i svađe kao što je pokušaj realizacije jednog od ključnih predizbornih obećanja, reforme zdravstvenog sustava kojom bi tih 46 milijuna dobilo pristup zdravstvenoj zaštiti koje su lišeni. Rasprava koju je Obama želio voditi u pomirljivu i smirenom tonu ubrzo je buknula u požar koji je progutao svaku nadu za razuman razgovor. Republikanci su odmah krenuli u ofenzivu, poduprli osiguravajućim društvima, najvećim profiterima trenutačnog sustava, i nizom liječnika, od kojih nemali broj sjajno prolazi u tim okolnostima. Ipak, manja pobjeda za Obamu bila je svrstavanje AMA-e (Američke udruge liječnika) na njegovu stranu, iako su sve dosadašnje pokušaje promjene sustava pokušali svim silama oboriti, od Trumana do Hillary Clinton (1948., 1962., 1965. i 1993.), no i oni su se počeli dvoumiti nakon što su neke okvirne ankete pokazale da premoćan broj liječnika ne podupire reformu – na internetskom portalu Sermo.com čak je 94 posto anketiranih liječnika od njih 10.500 bilo protiv. Glavni kamen spoticanja ključni je element reforme, namjera da se uvede državno osiguranje, točnije, jeftinija konkurencija osiguravajućim društvima, nešto što je industriju odmah dignulo na noge. U pomoć su, dakako, priskočili revni republikanci koji su počeli narodu prodavati priču o nebu i neboloznim pričama. Primjerice, da država neće htjeti izliječiti vašu bolesnu baku ako to bude prekupno. Prvo, prema sadašnjem nacrtu svatko bi mogao zadržati svoj oblik zdravstvene skrbi, pa bi oni bogatiji mogli i dalje plaćati skuplje privatno osiguranje, dok bi oni siromašniji konačno dobili barem neki vid osiguranja. Drugo, upravo su osiguravajuća društva bila ta koja su s posebnim zadovoljstvom odbijala sve zahvate koje su ocijenila ‘neisplativima’. Republikanac Frank Luntz ustvrdio je da će se sada neki birokrat postaviti između vas i vašeg liječnika i odbiti vam dati lijek koji vam je potreban. Upravo je to trenutačno uloga osiguravajućih društava.

Naravno, stare babaroge, komunizam i socijalizam, odmah su izvučene iz ormara pa tako, recimo, Steve Forbes, urednik skupu upakiranoga reklamnog magazina za hardcore kapitalizam, u jednom od svojih uvodnika piše kako ‘ima nekih ohrabrujućih trendova usprkos pokušajima Obamine administracije da nas (Amerikance) pretvori u tvrdo lijevu naciju’. Čudno, kad je spašavao njegove klijente, socijalizam se mogao nekako otrpjjeti. Uzimao su novac od države, ali s krajnjim gnušanjem. U tom prepucavanju, u kojemu Obama izvlači debli kraj, ne štedi se na igranju i na najniže strasti. Među argumentima protiv reformiranja sustava koji je sjajan takav kakav jest, našao se i onaj o operacijama za promjenu spola. Pošteni će američki građanin stoga morati platiti iz svog džepa i takve operacije, uvjeravaju borci za slobodno tržište vrijednog Amerikancea. To je, naravno, glupost koja nema nikakvu osnovu u predloženim zakonima. Druga omiljena igračka, koja je očekivano odmah dobila na popularnosti, jest teza da će se reformom okoristiti nelegalni imigranti, isti oni koji protivnicima reforme čuvaju djecu, čiste bazene i uređuju vrt za sitne pare. Opet laž, ali treba imati na umu da i prema važećem sustavu svatko, pa i oni, imaju pravo na najosnovniju, hitnu skrb. I to stoji milijardu dolara na godinu. Primjera je toliko da bi se mogla sastaviti cijela knjiga neosnovanih argumentacija i namjerno plasiranih laži kojima je jedini cilj zaštititi one koji trenutačno izvršno zarađuju u postojećem sustavu. Dakako, velik je i broj onih koji jednostavno ne razumiju o čemu je riječ, već podliježu jeftinim medijskim trikovima.

Lekcija je to i iz modernih demokracija. Jedna sasvim humana ideja prođe torturu lobija i interesnih skupina nakon koje postane neprepoznatljivom. Obama je već počeo popuštati na uspostavljanju državnog osiguranja, dogovaranju nižih cijena lijekova na recept (točnije, državnoj intervenciji), omogućavanju skrbi svima (sada je brojka pala s 46 na 38 milijuna obuhvaćenih reformom) te dopuštanju uvoza lijekova iz razvijenih zemalja ako odgovaraju američkim standardima i jeftiniji su od domaćih. Samo spisak trenutačnih kompromisa jasno sugerira u čijem je interesu srušiti reformu koja je, uostalom, već uspješno zaustavljena u niz navrata.