IĆEVE STRATEGIJE

Biračima dosad nije bilo važno da HDZ u svojim redovima nema nikoga tko doista razumije ekonomiju. Politički spinovi i bitka ‘crvenih’ i ‘plavih’ bili su glavna stranačka poluga koja je donosila izborne pobjede. No recesija traži mnogo više od toga – konkretna znanja i pamet.

Kad je već nemaju u vlastitim redovima, odlučili su je potražiti kod stranačkih protivnika. Nekadašnji glavni ekonomski strateg SDP-a Ljubo Jurčić sve je bliže Banskim dvorima.

Upućeni uvjereni da je njegova pozicija savjetnika Vlade već svršena stvar. Ako doista jest, HDZ bi tako pokazao da jačanjem oskudnih redova stručnjaka (u kojima je zasad od jakih imena samo Željko Lovrinčević) misli ozbiljno. Ili barem malo ozbiljnije nego dosad. Što o tome kaže sam Jurčić? Ne otkriva previše, ali se mnogo toga može iščitati između redova: – Još od travnja 2007. nisam uključen u rad Savjeta SDP-a za gospodarstvo. Branko Grčić i Dragan Kovačević su članovi Glavnog odbora Hrvatskog društva ekonomista i ondje razgovaramo o ekonomskim temama, ali politika je nešto drugo. Mislim da najprije trebamo definirati što je nacionalni interes, dakle onaj koji nije ni u kakvoj vezi sa stranačkim i ideološkim. Ja sam ponajprije hrvatski građanin koji…

Svojevrsni je odmak od SDP-a Jurčić već pokazao prihvaćanjem članstva u Ekonomskom vijeću u Sanaderovo vrijeme. S obzirom na to da se Vijeće ne sastaje mjesečno, Jurčić već najavljuje njegovu reorganizaciju! Posve dovoljno za zaključak da je barem jednom nogom na Markovu trgu. I to s vlastitom ekonomskom strategijom čiji su glavni naglasci već poznati – očuvanje proizvodnje i zaposlenosti, oživljavanje industrije, supstitucija uvoza domaćim proizvodima, jačanje domaćega energetskog sektora.

Iako tandem Jurčić-Lovrinčević zvuči moćno, moćnije od ekonomske koalicije SDP-HNS-IDS u kojoj su glavni stratezi javnosti malo poznati profesor Branko Grčić i konzultant Dragan Kovačević, Jurčić baš i nije ‘na liniji’ ekonomskoga razmišljanja na kojoj je Lovrinčević.

• Mi trošimo osam posto više nego što zaradimo. Vlada je, slušajući Lovrinčevića, smanjila plaće kako bi se toliko manje trošilo. To je knjigovodstveni, konzervativni, defanzivni pristup koji se ne brine o tome koje će takav potez lomove prouzročiti. Moja je ideja povećati proizvodnju na razinu potrošnje, a ne obratno – kaže Jurčić. Vjerojatno ga zato Kosor i treba. Treba joj netko tko će razmišljati dugoročnije od jednogodišnjeg (pokušaja) krpanja državne blagajne.

Iako Jurčić i Lovrinčević različito razmišljaju o tome kako upravljati zemljom, Damir Novotny, svojedobno autor HSS-ova ekonomskog programa, kaže da se baš zbog toga dobro nadopunjuju: – Lovrinčević je analitičar, ekonomski teoretičar s odličnim analizama. On dobro barata brojkama, posebno onima u javnim financijama. Kompetencije i interesi im se ne preklapaju, jer Jurčić ide prema političkoj ekonomiji, industrijskim politikama, a Lovrinčević prema javnim financijama. No njih dvojica naprosto nisu dovoljni. Masa ljudi u Vladinim ekonomskim resorima ništa ne razumije – kaže.

Muči ga što se u cijeloj priči negdje izgubio Ekonomski institut. Naime, Lovrinčevićeva uloga u savjetovanju Vlade nije u vezi s njegovim radom u Institutu, ona je manje-više privatnog karaktera. Što o svemu tome misli sam Lovrinčević nismo doznali, o savjetovanju Vlade u kombinaciji s Jurčićem nije želio govoriti. No iz bliskih mu krugova kažu kako je očito da je Jurčić sve dalje od SDP-a, jer je već dvaput ostavljen na cjedilu. Njega i Lovrinčevića, uostalom, veže najmanje jedna osobina – na raspolaganju su svima koji trebaju ekonomske savjete, pomoć, znanje.

Novotny dodaje da strategija ionako nije problem: – Treba nam vlada koja će biti sposobna provesti radikalne rezove, a to se neće svidjeti biračima nijedne stranke – kaže.

Slično razmišlja i Radimir Čačić: – Naši i Jurčićevi stavovi vrlo su bliski, neće oni ništa novo reći niti napisati u odnosu na ono što misle Grčić, Kovačević, Linić ili Crkvenac. Svim nam je jasno da parazitski model moramo pretvoriti u proizvodni, a to je lakše reći nego učiniti. Kako bi Kosor išta mogla učiniti da smanji broj ovisnika o proračunu, uključujući i branitelje, kad je upravo ona za to najviše kriva? HDZ je posve ovisan o Friščiću i HSS-u, utezima koji glasove traže na svjesnom brkanju pojmova poljoprivredne proizvodnje i socijale – uvjeren je Čačić.

Svjestan je da stručne referencije glavnih stratega oporbe koalicije nisu dovoljno prepoznate u javnosti i da će program morati iznijeti jaka politička imena (među njima i on). – Netko mora donijeti očite odluke svjestan da radikalnim rezovima gubi izbore. Može li tu Jurčić pomoći? Već je imao priliku, pokažite mi što je on tada konkretno napravio – kaže Čačić.

O stručnim referencijama za posao izrade strategije Dragan Kovačević ne dvoji. Jedini je, kaže, koji je neku reformu (mirovinsku) proveo od početka do kraja, a Branko Grčić je u ekonomskim krugovima itekako cijenjen i poznat. Zato su mu prilično zasmetale Jurčićeve izjave: – Omalovažiti program oporbe koalicije, a ne izučiti dokument koji ima više od 120 stranica nije pristojno. Okretanje HDZ-u njegova je odluka, no u radu s Lovrinčevićem ne vidim previše smisla. Lovrinčevićeve ideje o rastu poreznih opterećenja nisu pomogle ni stabilizaciji stanja, a kamoli razvoju društva. I Lovrinčević i Jurčić su kroz Ekonomsko vijeće uglavnom služili kao smokvin list u Sanaderovoj vladi, a Kosor se još nije odlučila hoće li Vijeće uopće postojati – uvjeren je Kovačević.

Tvrdi da je njihov program posve različit od HDZ-ova, jer polazi od cjelovitih, a ne parcijalnih rješenja: – Društvo se mora vratiti vrednotama rada, uz pomoć monetarne i fiskalne politike. Mi ne bježimo od kreditiranja iz primarne emisije, naglasak je na opterećivanju imovine i onih s višim dohotcima, smanjenju poreza na rad, smanjenju doprinosa. Razlikujemo zaslužene i zarađene dohotke. Ne budemo li imali pravi pristup prema braniteljskoj populaciji, prema ovisnom društvu, niti sedam posto rasta BDP-a neće nam pomoći u razvoju – poručuje.

Oporbena se koalicija zalaže za industrijalizaciju, rast kapaciteta u prehrambenoj industriji i angažiranje agrarnih resursa: – Nedopustivo je da imamo više od milijun i pol hektara neobrađenog zemljišta i gotovo šest milijardi kuna robnog deficita u poljoprivredi. Stratezi HDZ-a bave se tehničkim, operativnim stvarima, ali ni to dobro ne rade, nisu znali ni kome obračunati harač. Što tu Jurčić može napraviti? – pita se Kovačević.

Dekan splitskoga Ekonomskog fakulteta Branko Grčić za Jurčića ima više razumijevanja, ali priznaje kako je svima vidljivo da je Ljubo izgubio volju. I naša je i njegova ideja, kaže, napraviti ‘svehrvatski’ projekt, stvoriti gospodarsku platformu koja ne bi robovala stranačkim kriterijima. – Rezanje rashoda je temelj za porezno rasterećenje, uz nužnu reformu javnog sektora. Bez toga nema ulaganja u razvoj. Pritom je najvažnije podići stupanj samofinanciranja poduzeća. Sada ih se manje od 40 posto uspijeva financirati iz vlastite akumulacije. To nije moguće napraviti preko noći, ali u srednjem se roku ravnoteža prihoda i rashoda može postići – kaže Grčić.

Da nismo na dobrom putu potvrđuje navodeći primjer Srbije koja je odbila savjete MMF-a i umjesto podizanja poreza odlučila otpustiti 50 tisuća zaposlenih u državnoj upravi. – Takvu je političku odluku naša vlast očito još nije spremna donijeti – poručuje.

Strategije nam, kaže, trebaju da bismo biračima pokazali kako stvari zapravo stoje. No problem je u tomu što su birači inertni, a Hrvatska ne može čekati dvije godine da buduća vladajuća stranka ili koalicija krene u nemovne rezove, svjesna da time žrtvuje vlastiti mandat. Žrtve trebamo odmah, sutra će već biti prekasno!