Uz inflaciju kandidata koji su karijeru izgradili na državi i sad se žele popeti stubu više zaslužujemo jednog koji je pravu karijeru izradio izvan države i sad joj se želi staviti u službu.
No ovih sam dana pročitala nešto što mi se čini vrlo bliskim platformi novoga hrvatskog Obame. U sklopu novinskih tragana za hrvatskim antikriznim receptom Večernji list objavio je da novi hrvatski razvoj vidi Davor Pavuna, eksperimentalni fizičar svjetskog ugleda. Pavunin model novoga hrvatskog razvoja potpuno je različit od naših uobičajenih antikriznih recepta jer – počinje od glave, od promjene načina razmišljanja i svjetonazora. On ne govori o promjenama zakona i usklađivanju prihoda i rashoda, nego o ‘buđenju svih spremnih i za umrežavanje sposobnih’, o kreativnoj radosti u gospodarstvu, o ljubavi (prema zemlji), strasti i odgovornosti u politici, o osobnoj i nacionalnoj samosvijesti. Ukratko, izlaz iz krize Pavuna vidi u buđenju i povezivanju individualnih energija koje su sada spuštane postkomunističkim politokratskim sustavnom. Riječ je o svojevrsnoj hrvatskoj inačici Obamina slogana ‘yes, we can’.
No da bi slogan ‘yes, we can’ pridobio i probudio Ameriku, iza njega je morao stajati upravo Barack Obama, čovjek čiji je životni put od tamnoputog sina kenijskog useljenika do predsjednika SAD-a upravo metafora tog slogana. I u tome opet ima sličnosti s Davorom Pavunom, koji je otišao iz Hrvatske kao mladi fizičar u starome Mini Morissu, željan okušati se u svjetskoj konkurenciji, ostvario vrhunsku znanstvenu karijeru, surađivao kao ekspert na traženju novih rješenja za velike svjetske korporacije, za NATO, a odnedavno je i u savjetničkom timu za energetiku Obamine administracije. I s tim svjetskim iskustvom iza sebe i iznimnom privrženošću domovini poziva Hrvatsku na kreativno buđenje, zasad s pozicije znanstvenika vizionara.
