NESIGURNOST: Studenti zabrinuti za to kako će se financirati ove jeseni

Proljetna blokada fakulteta i utopijski zahtjevi studenata za besplatnim školstvom, koje su prvi zatražili studenti Filozofskog fakulteta, a za njima su se poput kutije šibica zapalili i ostali hrvatski studenti, nisu napravili nikakav pomak u poboljšanju studentskog standarda. Žar pobunjenih studenata još se nije ni ohladio, a Studentski centar Sveučilišta u Zagrebu najavio je povećanje cijena u menzama i u studentskim domovima i to čak 100 posto. Ipak, cijene hrane u menzama odlučili su ostaviti na razini prošle godine, ali povećanje troškova života, krizni porez i viši PDV neposredno će utjecati na standard studenata u nadolazećoj akademskoj godini.

Osim povećanja troškova života, studenti smatraju da će sljedeća studentska godina za njih biti prilično financijski zahtjevna i zabrinuti su jer će Studentski centar nuditi manje poslova koje studenti odrađuju u stankama između predavanja i ispitnih rokova. Većina onih koje smo anketirali svoj proračun već spašava radeći razne poslove, ali ne znaju hoće li im to uspijevati i dalje. Studenti se, naime, nadaju da će uspjeti u financiranju uz pomoć roditelja i kroz vlastiti rad, a nisu skloni dizanju studentskih kredita.

Mario Jelčić iz Biograda, koji studira na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, već na četvrtoj godini fakulteta pronašao je posao u županijskom uredu za urbanizam i planiranje. Zbog općeg rasta cijena osjetit će pad standarda i na vlastitoj koži. Studiram već petu godinu u Zagrebu, a nisam ostvario pravo na studentski dom, već živim u unajmljenom stanu i u posljednjoj sam godini studija prisiljen raditi uz studij kako bih financijski rasteretio roditelje – kaže Jelčić i dodaje da je razmišljao i o podizanju studentskoga kredita, ali je odustao jer smatra kako zapravo nije riječ o kreditima koji bi studentima pomogli u financiranju studija, već su maska za nenamjenske, jako skupe kredite.

Skupe školarine na fakultetu i opći pad standarda koji je pogodio Hrvatsku u posljednjih nekoliko mjeseci primorao je i Nataliju Gudlin, studenticu Ekonomskog fakulteta, da prije stjecanja diplome potraži posao. Kaže da je u prvim godinama studija radila jednostavne studentske poslove koji su se nudili na oglasnoj ploči Studentskoga centra, no svake godine troškovi njezina studiranja sve su više rasli, pa je morala potražiti ozbiljan posao kako bi fakultet privela kraju. Imam sreću da nisam prisiljena plaćati stan zato što sam iz Zagreba, ali sve troškove studiranja snosim sama. Dosad sam radila svakakve studentske poslove i za njih bila plaćena od 18 do 30 kuna po satu. Posljednju godinu radila sam puno radno vrijeme na poslovima prodaje u tvrtki Grad Auto, no zbog recesije sam dobila otkaz – kaže Gudlin.

Studenti s tehničkih fakulteta u stanovitoj su prednosti nad ostalim kolegama zato što stečena znanja s prvih godina studija mogu ponuditi na tržištu i na taj način popuniti svoj skromni budžet. Tako je i Mario Purišić iz Zagreba, koji studira grafički dizajn, počeo za tvrtke obavljati poslove vezane uz dizajn. Upisao sam prvu godinu fakulteta uz plaćanje, ali sam zbog prosječka ocjena na drugu godinu prešao uz teret ministarstva. Dosad sam radio svakojake studentske poslove, od dijeljenja letaka, rada u restoranu, ispomoći u tiskari sve do grafičke obrade raznih tiskanih materijala. Za te sam poslove u pravilu dobivao od 20 do 30 kuna po satu, a nadam se da ta kriza neće pretjerano utjecati na ponudu studentskih poslova.

Ines Gledić s Pravnog fakulteta podigla je studentski kredit za plaćanje školarine, a onda i pronašla stalan posao u jednoj konzultantskoj tvrtci kojim ga je namjeravala otplaćivati, no ubrzo je taj posao morala napustiti. Radila sam kao tajnica u jednoj konzultantskoj tvrtci. Međutim, zbog obveza na fakultetu morala sam nakon gotovo godinu dana odustati od posla. Za upis na prvu godinu podigla sam studentski kredit na 20 tisuća kuna, ali ga je, nasreću, moja majka ubrzo u potpunosti otplatila. Mislim da će zbog općeg stanja u društvu standard studenata pasti, pa će se smanjiti i ponuda poslova u Studentskom centru, ali bez obzira na situaciju ne bih preporučila studentima koji studiraju na težim fakultetima da podižu takve kredite, jer se studiranje na njima može otegnuti, a rate kredita svakog mjeseca dolaze na naplatu – kaže Gledić.

Krizni porez, povećana stopa PDV-a, kao i opći rast cijena pogodit će mene kao i sve ostale u Hrvatskoj. Praktički sam završila fakultet, odnosno još moram položiti jedan ispit. Međutim, pošto mi je istekla druga apsolventska godina, morat ću taj ispit platiti oko dvije tisuće kuna, a za toliko sam novca radila tijekom ljeta. Studentski kredit ne bih uzimala ni pod koju cijenu, zato što banke imaju prevelike kamate i ti krediti nisu stimulativni. Kad bih morala još koji put platiti godinu na fakultetu, radije bih radila bilo kakav posao nego se upuštala u dizanje kredita. Naime, na našem se fakultetu bez problema može studirati i raditi studentske poslove, pošto bolonjski proces u potpunosti ne funkcionira, pa profesori i ne vode evidencije tko sve dolazi na predavanja – kaže Tuškan.

Komercijalne banke već niz godina nude razne palete studentskih kredita, od 500 do pet tisuća eura kojima se kamatna stopa kreće od 4,5 do osam posto, a rok otplate im je do četiri godine. Ipak, ti krediti, čini se, i nisu jako popularni među studentima. Analitičar Zdeslav Šantić smatra da će se to ipak s vremenom promijeniti.

U narednim godinama može se očekivati rast sudjelovanja studenata u troškovima studiranja. Također, u narednom razdoblju možemo očekivati sve veći utjecaj privatnih fakulteta, kao i sve veći udio polaznika koji će se odlučiti na upisivanje magisterija i doktora, pa će se potencijalna ulaganja u znanje, odnosno broj studentskih kredita povećavati – smatra Šantić.

Zasad, studenti su rezervirani prema raznim kreditima koje im banke nude bojeći se da već u mladosti ne budu opterećeni kreditima i nadajući se da se ipak uz pomoć roditelja i radeći mogu isfinancirati i bez pomoći banaka. Je li tome tako pokazat će već ova krizna jesen, u kojoj će studentima, ali i njihovim roditeljima svakako biti teže nego prije.