piše VANJA FIGENWALD

Dogovor kojim bi Opel, u vlasništvu uniženog General Motorsa, dobio nove vlasnike i koji se smatrao gotovom stvari dobio je posljednjih dana niz vrlo zanimljivih obrata, pa sada sudbina Opela više uopće nije izvjesna. Koliko god možda u recesijskom trenutku, kad se automobili prvi križaju s godišnjih lista noviteta u kućanstvu, jedna tvornica automobila nije poželjno čeljade, ne dostaje znatiželje u čijem je središtu interesa sročić Opel.

A baš u tom grmu leži zec. Opel je velik i jak brend, ime koje poznaje svatko tko zna čitati i zbrajati, i stoga nudi velike dobitke u skoroj budućnosti kada razni državni poticaji uvjere milijune da im ipak treba novi automobil, pa i ako imaju već dva, tri… Kao takav, privlačan je novim igračima koji traže svoju šansu na bogatim tržištima, nakon što su apsolvirali lekcije kod kuće. Tako su se u natjecanju našli kineski i ruski interesni, od kojih nijedni nisu po volji američkom roditelju. Ruku na srce, ni Nijemci nisu oduševljeni, ali njihov je prioritet spašavanje 25 tisuća radnih mjesta u Njemačkoj, pa ne postavljaju previše pitanja.

Kanadsko Magna, poduprta novcem ruske državne banke Sberbank, bila je praktički sigurna stvar već mjesecima, da bi se nakon niza premišljanja posebno zahvalila na kolovožskoj vrućini. Ne treba posebno koncentrirano čitati da se uoči uljez u ovom ponudaču. Financijer je ruska banka u 60-postotnom vlasništvu države, dovoljno da mnogima zapne knedla u grlu kad počnu razmišljati o namjerama koje imaju s Opelom, pogotovo ako se zna da je Sberbank povezan s proizvođačem automobila GAZ u vlasništvu ruskog oligarha Olega Derispaske. Opel bi jednostavno mogao poslužiti za konsolidaciju i potom širenje utjecaja ruske automobilske industrije, odnosno, servisirao bi ruske potrebe, ili barem tako nekako izgledaju američke noćne more.

Njemačka Vlada, pak, izrazito preferira ovu ponudu s obzirom na to da je drugi natjecatelj, belgijski RHJ International, holding rasutih talenata, nije uspio uvjeriti u svoju ekspertizu vođenja automobilskoga diva, a njima se žuri jer je Opel u lošem stanju i na izmaku snaga. Svako odlaganje rješenja znači titranje 25 tisuća radnih mjesta, nešto što nijedna vlada ne bi htjela imati na savjesti. Irritacija izazvana GM-ovim prenemaganjem raste i više nije tajna. Prošlog je tjedna kancelarka Angela Merkel izjavila da ‘žali’ zbog inercije GM-a pozivajući na hitno donošenje odluke, komentirajući posljednje odbijanje Magnine ponude za kupnju 55 posto dionica.

Najnovije špekulacije britanskog Financial Timesa govore o zanimljivu obratu. Naime, sve dosad njemačka Vlada nije bila voljna pomoći prodaju Opela s 4,5 milijardi dolara bridge-zajma u slučaju da General Motors, očajni roditelj koji im je upropastio dijete, zadrži pravo posjeta. Nijemci žele raskid veza i nov početak, dok GM i nije oduševljen idejom konačnog razlaza s Opelom. Upravo zato uporno odugovlači s odlukom i odbija ponude Magne i partnera. Sada se čini da Nijemci razmišljaju o pomoći Opelu čak i ako ostane u ne-sigurnim rukama GM-a. Prema tvrdnjama FT-a, u Vladi su voljni razmotriti takvu mogućnost nakon predstojećih izbora zato što se bliži dva naest sati i opcije se smanjuju.

Sa svoje strane, GM je u startu otpisao trećeg ponuđača kineski BAIC, jer je u današnjim okolnostima kineski vlasnik vjerojatno najgore poniženje i opasnost za simbol američkoga kapitalizma, a ponudu RHJ Internationala su preferirali, iako ne službeno. Jedan od razloga, govore daljnje špekulacije, jest i mogućnost koju eventualni dogovor s RHJ-om nudi u bližoj budućnosti – otkup Opela natrag, nešto što bi GM očito jako želio. Jednostavno rečeno, General Motors poučen navikom kod kuće želio bi i ovce i novce, odnosno dobiti potrebnu pomoć njemačke, pa i britanske vlade, ali i zadržati Opel kako bi nastavili zarađivati jednom kad sunce izađe.

Naravno, apetit su porasli i nakon vrlo uspješnih akcija vlada, kako u Americi tako i u Njemačkoj, u kojima su subvencije za zamjenu starih automobila novima donijele bum prodaje i udahnuše život jednoj od najtežih žrtava globalne krize. Sada kad postoji opipljiva perspektiva, interes za Opel naglo je porastao i sada više nipošto ne izgleda kao da je prodaja dobra stvar. Natrije popuštanja iz njemačke Vlade i mirnije vode nakon proglašenog stečaja mogu samo dodatno rasprijeti sumnje u isplativost takvog poteza u ovom trenutku. Zato je razumljivo da je Odbor odbacio posljednju ponudu Magne i odbio se izjasniti kome zapravo želi prodati svoju europsku podružnicu. Stvari su se drastično promijenile i sada djeluju izgledno za GM koji je u situaciji da diktira uvjete. Njemačka Vlada s druge strane našla se u neugodnoj situaciji da snosi odgovornost za tisuće otkaza ne bude li otvorila novčanik. Ni alternativa nije posebno primamljiva. Ako se odluče dati novac, spasit će radna mjesta, ali će zato omogućiti američkom vlasniku da odlučuje, iako to ničim nije zaslužio.

U GM-u su neprihvatljivim smatrali uvjete prema kojima bi se, na zahtjev njemačke Vlade, morali odreći bilo kakvih naknada od Opela u slučaju da padne u financijske poteškoće. Od Magne im je smetalo inzistiranje na pristupu globalnom intelektualnom vlasništvu i ruskim operacijama, koje trenutačno nisu dio Opela. U jednom trenutku, vjerojatno kao sredstvo pritiska, iz GM-a je puštena vijest da istražuju druge mogućnosti financiranja sa sugestijom da možda zapravo, kad bolje razmislili, ne bi htio prodati.

Ipak, Fred Irwin, predsjednik trusta koji drži Opel, ustvrdio je da GM nema namjere zadržati Opel. Ukratko, GM ne želi Opel prodati kanadskoj Magni i ruskom Sberbanku, već preferira neutralne Belgijce koji bi vjerojatno bili zainteresirani za otkup Opela u nekom trenutku boljem za GM. Njemačka Vlada dosad je uglavnom inzistirala na financijskom podupiraju isključivo Magnine ponude u uvjerenju da će na taj način biti izgubljeno manje radnih mjesta i da će Magna biti kvalitetniji upravitelj, ali posljednje informacije sugeriraju da se taj stav mijenja, što bi General Motors iznimno usrećilo jer bi ostvario sve svoje ciljeve. Zadržao bi opcije na Opelu, riješio se trenutačnog financijskog opterećenja i spriječio odljev vlastite ekspertize i tehnologije ruskoj konkurenciji.